open-navfaktor-logo
search
Promašeni projekti
Građevinski fakultet Sarajevo: Umjesto da ubrzavaju saobraćaj u kružnom toku iniciraju zagušenje
Sve veće saobraćajne gužve u gradu Sarajevu često se pravdaju nekontrolisanom izgradnjom velikog broja stambenih objekata, zatim građevinskim radovima na cestovnoj infrastrukturi, lošim javnim prijevozom, ali nikako se ne spominju greške nastale investiranjem u pogrešna saobraćajna "rješenja" koja umjesto da rješavaju, zapravo pogoršavaju saobraćajno zagušenje.
13.04.2023. u 07:53
get url
text
Kružni tok Pfalići

Takvih primjera je mnogo, ali jedan od jako čestih na našim cestama je izgradnja kružnih raskrsnica kao "rješenja" za sve saobraćajne probleme, navodi se u saopćenju Građevinskog fakulteta u Sarajevu, koje potpisuju prof. dr. Suada Sulejmanović i doc. dr. Ammar Šarić, inženjeri građevinarstva.

- Da li vam se ikada desilo da kao dugogodišnji vozač/ica vozite kroz neku kružnu raskrsnicu i konstantno osjećate nelagodu ili jedva čekate da uspješno izađete iz raskrsnice? Ako jeste, trebate znati da nije do vas već do raskrsnice koja nije adekvatna iz bar jednog, a obično više razloga - ističe se u saopćenju i pojašnjava:

- Često se u javnosti pogrešno interpretira da kružne raskrsnice služe za "ubrzavanje" saobraćaja, smanjenje saobraćajne gužve itd. Na internet stranicama se mogu pronaći brojni tekstovi koji ukazuju na prednosti ovih raskrsnica i načine na koje one rješavaju saobraćajnu gužvu. Ipak, to nije uvijek slučaj (npr. Energoinvest - Pofalići, Buča Potok, Kvadrant - Čengić Vila i dr.).

Vratimo se na početak. Razriješimo neke dileme i upoznajmo se sa stvarnom funkcijom kružnih raskrsnica ili, kako se danas popularno zovu, rotori.

Sigurnost prije svega

Kružne raskrsnice sa jednom kružnom trakom smatraju se jednim od najsigurnijih tipova raskrsnica jer imaju mnogo manje konfliktnih tačaka (pješak-vozilo, vozilo-vozilo) nego klasične raskrsnice. Klasična četverokraka raskrsnica ima četiri puta više konfliktnih tačaka od kružne (32:8; u - ulivanje, i – izlivanje, k – križanje).

Kako imaju samo osam konfliktnih tačaka, rotori se grade primarno s ciljem povećanja sigurnosti saobraćaja.

Kružne raskrsnice povećavaju ili smanjuju brzinu vozila?

Osnovna funkcija kružnih raskrsnica je usporenje saobraćaja radi povećanja sigurnosti. Da bi vozač sigurno prošao raskrsnicu, potrebno je da smanji brzinu na 25-30 km/h. Projektanti imaju znanje i vještine pomoću kojih oblikuju raskrsnicu u cilju smirivanja saobraćaja i smanjenja brzine.

Slijedeći problem koji ne shvataju donosioci odluke o investiranju je taj da se protočnost ne može postići ako poslije rotora na kratkom rastojanju nailazimo na semaforiziranu raskrsnicu. To su dva različita načina kretanja vozila i ne mogu biti međusobno usklađena na kraćim rastojanjima.

Lažni trotoar!

Nerijetka slika na ulicama grada Sarajeva su pješaci koji hodaju po nagaznom dijelu ostrva u kružnoj raskrsnici. Naime, uz centralno ostrvo se često projektuje nagazni (provozni) dio koji zajedno sa kružnom kolovoznom trakom omogućava dužim vozilima (kamionima) prolazak kroz raskrsnicu. Malo je izdignut u odnosu na saobraćajnu traku kako ga ne bi koristili vozači putničkih vozila. Ovaj dio se i građevinski razlikuje od kružne kolovozne trake najčešće po boji i primjeni različitih materijala kao što je npr. kamena kocka.

Očekivano, kao i u brojnim drugim primjerima, ovaj dio raskrsnice se kod nas često izvodi od asfaltnih slojeva bez ikakve adekvatne horizontalne signalizacije, pa korisnicima koji nisu stručnjaci izgleda kao trotoar. Stoga nije rijedak slučaj da ga pješaci i koriste kao pješačku stazu kako bi prešli na drugu stranu raskrsnice. Treba li naglašavati da je time direktno ugrožena sigurnost učesnika u saobraćaju na ovakvim raskrsnicama?! Iako se ova greška može vrlo jednostavno ispraviti primjenom adekvatne horizontalne signalizacije (dovoljno je obojiti ovaj dio usmjeravajućim strelicama) poražavajuća je činjenica da to nije slučaj.

Kružne raskrsnice (ne) rješavaju sve saobraćajne probleme?

U trenutnoj inženjerskoj praksi u Bosni i Hercegovini, ali i kod različitih nivoa vlasti trenutno je uvriježeno generalno mišljenje da se kužnim raskrsnicama rješavaju svi saobraćajni problemi. Manje je poznato da rekonstrukciji bilo koje raskrsnice prethodi proces planiranja i analize saobraćajnih tokova, pa tek onda projektovanje. Kao i u većini drugih oblasti, praksa u Bosni i Hercegovini je nešto drugačija: planiranje i analiza saobraćajnih tokova se redovno izostavljaju (zaboravljaju), zbog čega je pogrešno ili nepotrebno izgrađen veći broj kružnih raskrsnica.

Analiza saobraćajnih tokova u širem smislu podrazumijeva prikupljanje podataka o postojećem saobraćajnom opterećenju, strukturi saobraćajnog toka, broju pješaka i biciklista, broju saobraćajnih nesreća, položaju i ulozi raskrsnice u široj saobraćajnoj mreži, te proračun osnovnih funkcionalnih pokazatelja svake raskrsnice: kapacitet, vrijeme zakašnjenja, nivo usluge i dužina kolone na ulazu. Analiza je ključna za odluku da li je neku raskrsnicu uopće potrebno rekonstruisati, te koje rješenje bi bilo optimalno. Nakon utvrđivanja opravdanosti nekog rješenja sa aspekta saobraćajne propusnosti i sigurnosti može se pristupiti fazi projektovanja.

Dvotračne kružne raskrsnice da ili ne?

Tim Odsjeka za saobraćajnice Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u proteklom je periodu izvršio analizu brojnih raskrsnica u Sarajevu. Najčešći predmet analize bili su izgrađene kružne raskrsnice sa dvije kružne trake. Iako imaju veći kapacitet od onih sa jednom kružnom trakom, ove raskrsnice imaju jednu veliku manu, a to je smanjena sigurnost na izlazima.

Naime, prilikom izlaza iz unutrašnje kružne trake vozač nije u mogućnosti da vidi vozilo koje se kreće u vanjskoj traci, a da bi izašlo iz raskrsnice mora presijeći upravo tu traku. Ovo je razlog čestih saobraćajnih nesreća u vidu bočnih sudara, zbog čega je izgradnja novih kružnih raskrsnica sa dvije trake zabranjena u nekim evropskim državama (npr. Holandija, Slovenija itd.). Kao posljedica ovog sigurnosnog problema, unutrašnja traka je slabije iskorištena zbog čega ovakve raskrsnice nikada ne dostižu svoj puni kapacitet, dok u slučaju kada na ulazu i izlazu imamo samo po jednu traku ova raskrsnica potpuno gubi svoj smisao (npr. Buča Potok).

Iako ih nećete pronaći u stranoj literaturi i praksi, ovakva rješenja su, nažalost, česta u Bosni i Hercegovini. Da problem bude i veći neispravno projektovane kružne raskrsnice sa dvije trake koje imaju premalo centralno ostrvo omogućavaju vozačima da kroz kružnu raskrsnicu prođu pravo, koristeći obje kružne trake i vozeći znatno većim brzinama. Ovo je posebno opasno sa aspekta ranjivih učesnika u saobraćaju (pješaka i biciklista), te vozila koja se uključuju iz suprotnog smjera.

Može li u sedam traka stati više vozila nego u 13?!

Eklatantan primjer pogrešnog izbora tipa raskrsnice je rekonstrukcija raskrsnice kod zgrade Energoinvesta u Sarajevu. Prvobitno je na ovom mjestu postojala klasična semaforizirana raskrsnica. U toku 2020. godine izvršena je njena rekonstrukcija u dvotračnu kružnu raskrsnicu, sa po dvije ulazne i dvije izlazne trake na tri pristupne ceste, te jednim ulazom i izlazom na četvrtoj.

Prilikom proračuna kapaciteta bilo koje raskrsnice uzima se u obzir kapacitet ulazne trake. Čak i ako nismo stručnjaci, dovoljno je prebrojati ulazne trake i steći početnu predstavu koji tip raskrsnice je povoljniji. U konkretnom slučaju, prvobitna raskrsnica sa semaforima imala je 13 ulaznih traka, a postojeća kružna raskrsnica ima sedam.

Postavlja se logično pitanje može li u sedam traka stati više vozila nego u 13? Za oba tipa raskrsnice izvršena je analiza kapaciteta za isto saobraćajno opterećenje.

Glavni pokazatelji kao što su vrijeme zakašnjenja, tj. prosječno vrijeme koje je potrebno da vozilo prođe kroz raskrsnicu, dužina kolone vozila na ulazu, te nivo usluge od A do F pri čemu je A najbolji, a F najlošiji nivo, su sljedeći:

- Kružna raskrsnica je bolja samo za vozila koja skreću lijevo iz smjera Mercatora prema Pofalićima (19 sekundi zakašnjenja naspram 37 sekundi u četverokrakoj raskrsnici)

- Tri od četiri privoza kružne raskrsnice imaju nivo usluge F, dok je samo jedan privoz prethodne semaforizirane raskrsnice imao nivo usluge F.

- Najveća promjena, što je trenutno i najveći problem, jeste na privozu od Željezničke stanice. S obzirom na to da su tu prvobitno bile četiri ulazne trake, prosječno zakašnjenje iznosilo je 28 sekundi. Trenutno, prosječno zakašnjenje iznosi 209 sekundi (maksimalno i više od 300 sekundi), dok je maksimalna dužina kolone veća od 430 metara. Vozači koji redovno koriste ovu raskrsnicu sigurno osjete razliku.

Dakle, novoizgrađena kružna raskrsnica ne samo da nije riješila postojeće probleme već je generirala i dodatne saobraćajne probleme.

Prema informacijama objavljenim u medijima izgradnja kružne raskrsnice koštala je oko 1,5 miliona maraka. Bilo bi pogrešno reći da je ovaj novac bačen u ništa jer bi to podrazumijevalo da nema nikakvih dodatnih posljedica od njegovog utroška. Nažalost, ova investicija je pored utrošenog novca prouzrokovala i dodatne trajne troškove učesnika u saobraćaju koji se ogledaju u dodatnim eksternim troškovima, kao što su buka, zagađenje (do 40 posto veću emisiju štetnih gasova) i ono najvažnije utrošeno vrijeme putovanja, a znamo da je vrijeme-novac - navodi se u saopćenju Građevinskog fakulteta.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.