Srebreničanka Fadila Hasanković 11. jula ukopat će pet koščica brata jedinca, Adila Suljića,  koji je imao 42 godine kada je ubijen. 

Adila su pronašli 2005, ali porodica je saznala tek u decembru prošle godine, priča nam Fadila, ističući da je Adi njoj i njenim dvjema sestrama bio miljenik, i brat i dijete, pa i više od toga.

{$galerijaFotografija}

- Na slobodnoj teritoriji su ga ubili. Digao je ruke, nije se branio, nije pucao. Zar je to civilizacija- upitala je Fadila plačnog glasa.

Iza njenog brata ostala je supruga i dvoje djece, sin i kćerka, koji su u trenutku očeve smrti imali pet i devet godina. Danas su, priča nam Fadila, odrasli ljudi, ali sa velikim traumama zbog svega što im se dogodilo.

- Odgojii smo ih, borili se. Nije bilo jednostavno. Velike su to traume- ističe Fadia.

Osim brata jedinca izgubila je još brojne članove porodice.

- 99 članova porodice sam izgubila. Nemam više nikoga. U mojoj familiji nema više niko, a sve povodom pada Srebrenice u šumi su ih pobili- pojašnjava Fadila.

Nezapamćenom zločinu '95. svjedočila je izbliza, i kaže da slika užasa u kojoj su ubijeni nevini civili, njene komšije i porodica, nikad nije izblijedia, da je zapravo, iz dana u dan, jasnija i prisutnija.

{$galerijaFotografija}

Njenu bol dodatno čini prisutnom i činjenica da živi u blizini Potočara, a svakodnevni pogled na mezarje, ledi krv u venama.

- Ned'o Bog nikome da se to više ponovi, nikom više. Slika nikad nije izbijedila, sjećam se svega, svakim danom. Postojala je neka nada, nikad nismo mogli shvatiti da nekog tako nedužnog ubiju. Vaspitani smo od roditelja da ne razlikujemo vjeru nego ljude. Živim u Potočarima. Nama je bol prisutna svakog minuta, svaki dan,  a 11. nam je najgori. Želila bih da dođe svako jednu veče da prenoći ovdje, da ga onaj mrak zadesi, ništa drugo- dodaje Fadila.

Pokopala je brojne članove porodice, ali za mnogima još uvijek traga. Tačan broj ne zna.