Nakon što je Evropska komisija usvojila Mišljenje o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj uniji i jasno definisala uvjete koje trebamo ispuniti, prije nego počnemo pregovore o članstvu, otvara se dilema da li je negdje zvanično ili nezvanično, ali ipak definitivno, donesena odluka da za Bosnu i Hercegovinu nema mjesta u EU. Briselski birokrati, pripremajući svojim šefovima ovaj prijedlog, još jednom su pokazali potpuni antitalenat da shvate Bosnu i Hercegovinu i zaista joj pomognu da postane funkcionalna država, koja će se prvo izboriti sa kriminalnim dijelom političke scene, a onda postati dio evropske porodice.

Krenimo redom. Put u EU za dio političkih elita u BiH znači put u zatvor, ne zato što će EU nekoga uhapsiti, nego zbog toga što se na putu ka EU država transformiše i postaje kapacitirana da se sama izbori sa kriminalom i korupcijom, posebno onom u politici. Stoga je logično da su naši Sanaderi odlučili maksimalno usporiti, ako mogu i zaustaviti put ka EU. To je ime ove igre kojoj svjedočimo. Formalni razlozi i njihovo pakovanje u nacionalne interese su samo pokriće za tu namjeru. Ono što iznenađuje jeste da je EU (ne)svjesno njihov saučesnik i pomagač u toj igri, na način da postavljaju takve uvjete koji im daju pregršt mogućnosti za zaustavljanje EU puta pod krinkom političkog neslaganja. To je jasno svima koji iole šta znaju o politici i EU integracijama, ali izgleda ne i birokratama iz Brisela.

Dobar primjer za ovo je uvjet koji je bio postavljen pred BiH da na snagu stupi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. I dok za druge države regije nije bilo nikakvih uvjeta, mi smo, ni manje ni više, morali promijeniti Ustav. Mandat 2010-2014 je prošao u pregovorima, za koje se od početka znalo da neće uspjeti. Izgubili smo tada četiri godine, a tadašnji komesar Stefan Fule političku karijeru, jer projekat nije uspio. Nakon toga, iako to nisu priznali, u Briselu su shvatili da imaju potpuno pogrešan pristup, pa je BiH nakon četverogodišnjeg maltretiranja SSP dobila bez ispunjenog uvjeta. Naravno, dio domaćih političara je to shvatio na način da ne trebaju ništa raditi nego čekati da EU odustane od svojih, za BiH u ovom trenutku (pre)kompleksnih zahtjeva.

Sada prave istu grešku. Umjesto da Bosni i Hercegovini daju kandidatski status i otvore pregovore, prije svega o poglavljima u vezi s borbom protiv kriminala i korupcije, kako bi se kroz unapređenje zakonodavnog okvira i jačanje institucija sami oslobodili okova oličenih u vidu kriminaliziranih političara, čiji je cilj zadržavanje statusa quo, birokrate iz Brisela izgleda i ovaj put igraju sa njima u timu stavljajući na sto gomilu vrlo složenih uvjeta koje treba ispuniti da bi BiH uopće započela pregovore sa EU-om, koji će svakako trajati jako dugo. Dakle, kažnjavaju građane, a pogoduju kriminaliziranim političkim elitama i direktno saučestvuju u svemu onome što su oni spremni uraditi da bi sačuvali svoje pozicije, uključujući i radikalizaciju odnosa koju mogu pratiti i eventualni režirani sukobi.

Opet se traži promjena Ustava, koji se dvotrećinskom većinom mijenja u Parlamentu BiH i to ne samo u oblasti ljudskih prava, nego i drugim vrlo kompleksnim segmentima, što nije pošlo za rukom ni kada su Sjedinjene Američke Države stajale iz procesa ustavnih promjena u aprilu 2006. godine, kao ni evropljanima u tzv. Butmirskom procesu, ali ni u već spomenutim pregovorima koje je vodio Fule. Pazite, to nije uvjet za članstvo, nego tek za otpočinjanje pregovora. Borcima "da se ništa ne promijeni" će biti dovoljno da zaustave npr. restruktuiranje i proces depolitizacije javnih preduzeća ili izmjene Izbornog zakona kako bi država bila zaustavljena na mjestu gdje je sada.

Nakon svega, svako onaj ko kaže da nas EU gura prema Kini, Rusiji ili Turskoj je apsolutno u pravu. Nakon ovakvog stava i demonstracije potpunog neshvatanja Bosne i Hercegovine, ovakvim kažnjavanjem građana zbog kriminaliziranih političkih elita, ovakvim izostankom elementarne hrabrosti da se krivcima kaže ime i prezime i njih se kazni, ti isti birokrati neka nam ne dolaze sa projektima borbe protiv ruskog utjecaja, pričom protiv Turske i teorijama kako nam Kina ne donosi ništa dobro. Za sada još imaju nekog utjecaja u BiH, a dolazi jutro kada će se probuditi i shvatiti da će, njihovom krivicom, ovim dijelom balkanskog poluotoka politički vladati neko drugi. Ako im je svejedno, neka onda samo nastave kao i do sada, birokratski, bez razumijevanja, u korist kriminaliziranih elita kojih se plaše i misleći isključivo na to da pošalju frizirane pozitivne izvještaje kao preduvjete za dobijanje novih mandata u njihovim karijerama.

Prevažno je naglasiti da ovo što je rečeno nikako nije i ne smije biti alibi za najodgovornije bosanskohercegovačke političare. Njihove rezultate znamo i znamo ko su i kakvi su. Iluzija da su ovi evropski bitno drugačiji pada u vodu. Kada se neka greška ponovi više puta, to više nije greška nego namjera. A greška prema našim građanima i državi Bosni i Hercegovini od strane EU se ponavlja. Neka ovo ostane zapisano.

(Autor teksta Saša Magazinović šef je Kluba Socijaldemokratske partije BiH u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine)