Postavka je konceptualnog karaktera, a autorica je predstavila sedam kaveza s porukama - ja, ti, ego, život, strah, misao i smrt, koje "progovaraju" o ključnim egzistencijalnim i društvenim pitanjima, sagledanim iz različitih perspektiva.

Autorica otvara pitanja i propituje svijet u kojem živimo, napominje da je neminovno izaći iz zone komfora, svakodnevice, opterećene različitim strahovima i ograničenjima.

- Moramo izaći iz zone komfora i reći šta nam smeta. Preko puno toga u životu prelazimo, ponavljamo navike koje ne volimo, pravimo greške… To su ti kavezi – naglašava Alić – Šobot.

Dodaje da je najveći problem današnjeg, modernog čovjeka, što sam sebe zatvara, zarobljava, bira samoću, a ego drži na pijedastalu.

- Slobode nemamo, a čovjek je može stići samo kroz ograničenja. Trebamo ta ograničenja, da budemo svjesni. Bolje sebe upoznati, svoje granice, vrline, mane jer ta unutrašnja sloboda je najvažnija. Puno je slojevitih poruka u tim kavezima. Sada je zajednica ljudima najbitnija, jako je bitno da se ljudi povežu, da se istomišljenici povežu. Da ljudi koji imaju iste univerzalne interese da se povežu i da krenemo dalje. U ovakvom društvu u kakvom živimo, zaista smo svi u kavezima – podcrtava Alić-Šobot.

Pojašnjava da je najgora moguća strategija stvaranja smislenog života proizašla iz koncepta "savršenstva", konstantno ogoljavanje sebe, udovoljavanje i bacanje u drugi plan.

- Trošenjem vlastite energije, živaca, sredstava i suza, gubimo jedan simboličan odjevni predmet ličnosti, a zauzvrat poklanjamo rešetku straha. A ne želimo strah. Jedna po jedna rešetka i u kavezu postajemo potpuno ogoljeni. A kada je on stvoren, onda nemamo šta ponuditi. Ostavljeni smo na milost i nemilost posmatrača koji se uglavnom ne žele staviti u tuđu kožu. A zašto bi? Greška je lična odgovornost. Pomoć je previše imaginarna da bismo se oslanjali na njeno deus ex machina svojstvo.

Otvaram pitanja, propitujem svijet u kojem živimo. Danas su najveće zlo ljudi koji bi htjeli krojiti tuđu slobodu. Izmišljaju različite političke, vjerske i ekonomske razloge te pokušavaju utjecati na slobodan izbor pojedinca, što je osnova modernog svijeta. Vječno je pitanje koliko možemo postići umjetnošću u neemotivnom svijetu. Posao umjetnika je da pomiče granice, propituje sebe, društvo, svekoliki univerzum te u svojim djelima spaja ono što je očito i mistično – zaključuje Alić-Šobot.