Eksperiment s vinom i politika u BiH: Kako smo postali žrtve stereotipa o vlastitoj nemoći

Objavljeno: 06.11.17 u 21:44 Autor: A. P.

Tokom 2008. bivši visoki predstavnik u našoj zemlji Paddy Ashdown upozorio je da je BiH na ivici raspada. 

FOTO: ILUSTRACIJA
FOTO: ILUSTRACIJA

Isto upozorenje ponovio je 2011, dok su dvije godine poslije dvojica američkih analitičara pojasnili da je “BiH u ratu“ jer polarizacija i nefunkcionalni ustavni poredak predstavljaju veliku prepreku. Članak u Foreign Policy magazinu upozorava da BiH prijeti duboka i nepopravljiva podjela, dok je u novembru 2015. Ashdown ponovo upozorio da stvari mogu postati gore sa ozbiljnim rizikom da se pretvore u veliku tragediju.

Bivši visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown

Istovremeno, 2008. se desio rat između Rusije i Gruzije. Arapsko proljeće 2011. potresa temelje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Škotski referendum o nezavisnosti se dešava 2014, a masovni protesti u Kijevu okidač su za sukob Ukrajine i Rusije. U 2016. Britanci glasaju za izlazak iz Evropske unije a 2017. katalonski parlament izglasava nezavisnost od Španije. U poređenju sa zemljama Evrope, Afrike i Bliskog Istoka, Bosna i Hercegovina djeluje kao model stabilnosti. Ali uprkos tome, naša zemlja se i dalje promatra na isti način i o njenoj sudbini i stanju se daju isti zaključci.

Ovako svoju analizu započinje think tank Evropska inicijativa za stabilnost (European Stability Initiative - ESI) koji ustaljenu percepciju BiH od strane kako domaće tako i strane javnosti opisuje kroz poznati eksperiment sa degustacijom vina. Naime, u eksperimentu koji je proveo francuski istraživač iz Bordeauxa Frederic Brochet 57 stručnjaka za vino je upitano da prokomentariše kvalitete dvije različite čaše vina. Ono što nisu znali jeste da se u obe čaše nalazi bijelo vino, ali da je u jednu čašu dodana boja tako da je izgledalo kao da se radi o crvenom vinu. Većina ispitanika je lažno crveno vino ocjenila karakteristikama tipičnim za crveno vino, a istraživač je zaključi da “osjećamo ono što očekujemo da osjetimo. Očekivali su da je to crveno vino, pa su se tako i ponašali i tako ga opisivali“. Drugim riječima, očekivanja oblikuju kako nešto percipiramo i doživljavamo.

U slučaju priče o BiH, mnogobrojni analitičari su u svojim promišljanjima žrtve stereotipa, odnosno uvriježenih mišljenja da je BiH puna mržnje između etničkih grupa, da je stoga svaka politička stabilnost tek privid, da ustavni poredak pojačava probleme, te da je zemlja na stalnoj ivici sukoba, ističu iz ESI-ja. Zaključak ove organizacije je da moć predrasuda doseže toliki utjecaj da je uvjerila i EU da su bh. lideri nesposobni da odgovore na uvjete članstva u Uniji. Stoga su analitičari iz think tanka ESI odlučili detaljnije pogledati u niz predrasuda o BiH koje su se formirale tokom ratnih i postratnih godina.

Etničke grupe i politika

Mediji su proteklih godina objavljivali priče da su građani BiH uznemireni i podijeljeni po etničkim osnovama. Istraživači ESI-ja su posjetili nekoliko povratničkih mjesta. Ono što su zatekli na terenu ne odgovara medijskim natpisima, a prije svega tiče se činjenice da je ljudima od same etničke pripadnosti koja ne zauzima centralno mjestu u njihovim životima bitniji posao i novac. Čak su i pojedine osobe iz povratničkih mjesta koje su citirane u određenim medijima sa izjavama o etničkim problemima iznenađene da su tako predstavljene u medijima.

Drugi popularni stereotip o bh. politici je da se sve “vrti“ oko etničkih grupa i pripadnosti “svom“ narodu. Istraživanje ESI-ja pokazalo je da se tome prikazuje puno manje pažnje nego li to svi misle, te navode primjer deset kantonalnih vlada koje ni tri godine nakon izbora 2014. ne navode na svojim stranicama etničku pripadnost ministara. Izuzetak u ovom pravilu je Posavski Kanton. S druge strane, etnička pripadnost je u pojedinim situacijama i nebitna i mijenja se po potrebi, a kao primjer navode i 2015. kada je potpredsjednik FBiH Milan Dunović kazao da predložena federalna vlada ima previše ministara Srba, odnosno četiri iako bi trebala biti samo tri. Problem je riješen tako da je Milan Mandilović izabrao etničku kategoriju Ostali. Promjena etničke pripadnosti nije strana ni mnogim drugim političarima. Tako je Dragan Čović prije rata bio Jugosloven, a sada je deklarisani Hrvat. Zlatko Lagumdžija je 1990. u izbore išao kao pripadnik Ostalih, dok je 2001. i 2012. bio član vlade iz reda Bošnjaka. Ovo je samo par od čitave plejade sličnih primjera.

Dragan Čović - nekad Jugosloven, sada Hrvat

Građani BiH su dobro upoznati sa etničkim ključevima u institucijama, ali fleksibilnost sa kojom se etnička pripadnost tretira u našoj zemlji može nešto naučiti i pojedine evropske regije. Tako ESI kao primjer ističe Brisel. Kandidati koji se takmiče za izbor u briselski regionalni parlament prvo moraju biti registrovani kao govornci jednog od dva jezika, francuskog ili holandskog. Kada to jednom izaberu, ta odluka je doživotna i ne može se mijenjati. Kandidat iz jedne jezičke grupe se nikad ne može kandidovati za mjesta rezervisana za drugu etničku grupu. Govornik holandskog jezika nikad ne može postati premijer regije Brisela, a zabranjeno je i da dvojezične političke partije učestvuju na izborima.

Izvještaj ESI-aj razbija i još jedan mit o BiH a tiče se mišljenja da BiH dominiraju tri etničke partije.

- BiH ima najmanji broj državnih parlamentaraca u zastupničkom domu, i to 42 zastupnika. Donji dom sačinjava 12 različitih političkih partija što ga čini najpluralnijim parlamentom u Evropi – stav je ESI-ja.

Identičan pluralitet odnosno demokratičnost parlamenata zastupljena je i na kantonalnim nivoima. U deset kantonalnih skupština nalazi se 289 zastupnika, a na izborima 2014. u kantonalne skupštine su ušle 24 političke partije. Iako su SDA i HDZ izašle kao stranke pobjednice izbora, one su zajedno osvojile tek 35 posto mjesta u kantonalnim skupštinama tako da su koalicije nužnost.

- Pravilo bh. politike je da bi se vladalo, moraju se istovremeno formirati različite koalicije na različitim novima. Ova činjenica donekle ograničava međuetničku polarizaciju jer je teže demonizirati i napadati one s kojima su u koaliciji, ili su bili u koaliciji ili mogu biti u budućnosti. Ovo je jedno od mogućih objašnjenja za stabilnost političkog sistema u BiH u protekle dvije decenije – zaključio je ESI.

Previše političara, izbori i nefunkcionalnost sistema

Jedan od klasičnih klišea o BiH je i da ima previše parlamentaraca, zastupnika i ministara. Ovo je mantra koja se ponavlja od strane visokih predstavnika, stranih dužnosnika i raznih organizacija.

Stoga je ESI uporedio broj parlamentaraca i ministara po glavi stanovnika u BiH i Švicarskoj, zemlji koja je mnogima omiljena za razne usporedbe sa našom zemljom. U državnim, entitetskim i kantonalnim parlamentima u BiH nalazi se 613 osoba, dok je u slučaju Švicarske ta brojka 2855 osoba. S druge strane, u BiH je imenovano 149 ministara dok je u Švicarskoj 161 ministar. Drugim riječima, BiH ima duplo više ministara po glavi stanovnika od Švicarske, ali Švicarska ima duplo više parlamentarca po glavi stavnonika od BiH.

Puno bitnije pitanje, ističe ESI, je ustvari efikasnost i način rada parlamentaraca i ministara.

- Jednostavno tvrditi da u BiH ima previše političara koji koštaju previše novca je besmisleno. Ako je najbitniji problem 149 ministara, onda je rješenje jednostavno: kantoni jednostavno mogu promijeniti titulu ministra, ili smanjiti njihov broj ili im smanjiti plaće. Ali sve ovo zavisi od odgovora na najvažnije pitanje: koliko ovi političari rade i šta ostvaruju u svom radu – zaključuje ESI.

Peti stereotip o BiH je da iako je bilo mnogo izbora od rata, ništa se nije promijenilo te da su ratni lideri i dalje u kontroli. U usporedbi sa drugim zemljama jugoistočne Evrope, BiH je imala među najvišim stopama promjene stranaka na vlasti te stranaka učesnika u koalicijama. Pored ovoga, ESI navodi da je netačna informacija da ratni lideri i dalje vuku konce.

- Od 22 partije koje su izborile mjesta u entitetskim ili državnim parlamentima na izborima 2014, nijednu ne vodi lider koji je na vlasti bio i prije 1992, a tek četiri lidera su na čelu stranke bila i prije 2000. godine – ističe ESI.

S druge strane, kao dokaz stereotipa da se na izborima ništa ne mijenja navodi se i informacija o konstantno istoj i relativno niskoj stopi izlaznosti na izborima. Ali ovdje se krije zamka jer iako je stopa izlaznosti od 2002. do 2014. manje viša ostala ista na nivou od oko 54,5 posto registrovanih glasača, vrijedi istaći da je 2002. na izbore izašlo 1,29 miliona građana a 2014. čak 1,78 miliona građana. Razlika je u tome da je 2002. svaki građanin koji je glasao morao da se proaktivno registruje u glasački sistem, dok je nakon toga uvedena pasivna registracija i u izborno tijelo biva uključen po automatizmu svaki građanin koji dobije ličnu kartu. Time je uveliko povećan broj registrovanih glasača, ali iako je povećana izlaznost građana na izbore, procentualno je i dalje na istom nivou.

Šesti kliše i stereotipna slika o BiH koju je ESI analizirao tiče se percepcije BiH kao jedinstveno nefunkcionalne države. Eho ovog stereotipa oslikao se i na govor nekadašnjeg američkog potpredsjednika Joe Bidena koji je u govoru pred državnim parlamentarcima tokom posjete BiH 2009. kazao da nepovjerenje između etničkih grupa, zastoj u reformama i oštra retorika mora prestati te da se mora ostvariti kompromis. 

Nekadašnji američki potpredsjednik Joe Biden

- Takva retorika od strane stranih lidera je postala toliko uobičajena da se i ne primjećuje. Teško je zamisliti da bi američki potpredsjednik tako govorio bilo gdje drugo u Evropi, bilo da je to u Moldaviji ili Ukrajini, Grčkoj ili Azerbejdžanu. Zamislite da Biden u posjeti Egiptu, Brazilu, Meksiku ili Maleziji kaže “Ovo mora prestati“. Ali ovo je u biti ono što su Bosanci navikli čuti od stranih predstavnika – navodi ESI.

Ustrojstvo društvo nije izgovor

Analitičari ESI-ja navode da javnost u BiH o političarima nema previsoko mišljenje, da je usvajanje novih zakona teško, da su političari često udaljeni u stavovima, da dolazi do zastoja te da političari nastoje podilaziti svojim glasačima.

- Ali ovo sve važi i za starije i veće demokratije od one u BiH – navodi ESI.

Poručuju da je kao i u BiH, tako i u Švicarskoj, proces donošenja odluka težak i kompliciran. Ali to ih nije spriječilo da postanu jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta. Na kraju je najbitnija kvaliteta odluka i njihov legitimitet, stoji u analizi ESI-ja.

- Bosanci nisu neracionalni u politici. Nisu opsjednuti etničkim pitanjima ni više ni manje nego građani u drugim multietničkim državama u Evropi. Federalizam, proporcionalna zastupljenost i fleksibilan pristup etničkim identitetima i kvotama ohrabruje izgradnju koalicija i kompromise. Ovo objašnjava odsustvo ozbiljnog konflikta više od dvije decenije. Lideri u BiH moraju učiniti da sistem koji imaju funkcionira još bolje. Ovo zahtijeva stavljanje po strani sve klišee i stereotipe o BiH. Ni etnička raznolikost ni bosanski federalizam nisu izgovor za nedjelovanje kada su u pitanju reforme. Društvo u BiH susreće se sa ozbiljnim problemima, ali to ga ne čini jedinstvenim. To je zajednička sudbina koju BiH dijeli sa ostalim susjedima na Balkanu ali uistinu i sa svim demokratijama na svijetu, kako mladim tako i starim – zaključak je ESI-ja.