Rijetko je govorila o svojoj porodici, a još rjeđe o tragediji koja ju je zadesila. Njen brat Dževad Kos je ove godine na hadžu. Došao je kao bedel da za nju obavi petu islamsku dužnost.

- Rođen sam u Višegradu gdje sam završio gimnaziju. Po završetku školovanja u Sarajevu kratko sam radio u Energoinvestu. Vratio sam se u Višegrad i radio u Elektroprivredi i pomagao babi oko poljoprivrede i njegovih poslova - kazao je Kos.

On je živio u Višegradu do početka agresije na našu zemlju, kada se pridružio Teritorijalnoj odbrani. Međutim, ratna dejstva su ga prisilila da se sa svojim saoborcima povuče u Goražde i brani ovaj herojski grad.

- U Goraždu sam zasnovao profesionalni vojni odnos, postao sam profesionalno vojno lice. Tu sam bio do 2004. godine - rekao je.

Upravo iz Goražda je i krenuo na hadž.

- Zamislite ovo, kada čovjek nema, maltene, dovoljno da jede, nema čarapa na nogama, ne može kvalitetno da se odijeva, Allah, dž.š., otvori put i pošalje te na hadž. Pozove te na hadž i odeš na hadž. E, to se meni desilo. Svoj hadž sam 1996. obavio na poziv kralja Fahda, odnosno, bio sam njegov gost. Te emocije teško mogu podijeliti riječima bilo kome.

Kako mi je to samo bilo - od puta iz Goražda ka Sarajevu, pa prijem u Sarajevu u Rijasetu, govor tadašnjeg reisul-uleme Mustafa-ef. Cerića. Neke njegove riječi ću pamtiti dok sam živ. Kazao je: Recite im tamo od riječi do riječi šta vi ovdje doživljavate. Neka svijet zna šta mi ovdje preživljavamo - prisjetio se u razgovoru za agenciju Mina.
 
Kada se vratio u svoju domovinu, njegova sestra je zatražila da joj ispuni jednu veliku želju.

- Ona je bila bolesna. Kćerka joj je poslije rata preselila na ahiret. Bolovala je od neizlječive bolesti. Više puta je govorila da će da ide na hadž. I jedne prilike me pitala da li bih ja bio u stanju da obavim hadž za nju. Ja sam se iznenadio i rekao da nije problem, o tome se može razmisliti, ali možda ima i prečih stvari. I o tome se prestalo pričati za njezina života. Ali, uvijek je imala nijet da obavi hadž. Nije bilo sudbine da ga obavi - ispričao je on.

Pred objavu poziva za odlazak na ovogodišnji hadž, Dževada je nazvala njegova sestrična, Zilhina kćerka.

- Pitala me je da li bih mogao obaviti hadž za moju sestru. Ja sam se iznenadio. Nisam se ni spremao za put. Nisam imao ni nijet. Bio sam baš zatečen. Procijenio sam svoje stanje, s obzirom na to da bolujem od nekoliko bolesti, i odlučio sam da prihvatim poziv. Na kraju krajeva, u pitanju je moja sestra. Dao bih i život za nju ako bi mi neko tražio - naglasio je on.

Dževad je uporedio organizaciju hadža kada je on išao prije tridesetak godina i danas.

- Što se tiče organizacije Islamske zajednice i organizacije u aranžmanu kralja Fahda, ja ne vidim ama baš nikakvu razliku. Ovo je već ono što sam ja doživio prije 28 godina. Što se tiče vodiča i sveg osoblja koje brine o nama, koji su nam uvijek na usluzi, mogu samo izreći riječi hvale.

Naši vodiči su stručni, kvalitetni i povjerljivi. Za svaki naš problem oni su tu. Neku večer su nam osigurali male aparate za mjerenje šećera kako bismo mogli kontrolirati sebi šećer, itd. Organizuju ovdje predavanja. Ovo je baš jedan visoki nivo - ispričao je Kos.