Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović prisustvovao je danas otvorenju Spomen obilježja u Žepi i obilježavanju 24. godišnjice od pada zaštićene zone Ujedinjenih nacija Žepe. Događaju su prisustvovali i reisu-l-ulema IZ Husein ef. Kavazović, predstavnici porodica žrtava, te niz drugih delegacija, koji su se danas zajedno sa povratnicima i raseljenim Žepljacima, koji su se danas okupili u Žepi, obilježili ovu godišnjicu. 

Govor Džaferovića s ovog događaja prenosimo u cjelosti: 

Danas ovdje, u Žepi, obilježavamo završetak izgradnje šehidskog obilježja koje će nas uvijek podsjećati na najteže dane u historiji ovoga kraja i cijele Bosne i Hercegovine. Danas također odajemo poštovanje najboljim sinovima ove zemlje, jer da nije bilo njih danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Nikada nećemo zaboraviti šta se dogodilo ovoj zemlji i našem narodu u vremenu agresije od 1992. do 1995. godine. O tome ćemo učiti generacije koje dolaze, jer zaborav je opasan. Onaj ko zaboravi rizikuje da mu se zlo ponovi.

S tugom se prisjećamo 495 ubijena Bošnjaka, koji su agresorske snage ubile tokom tri i po godine opsade Žepe i posljednjih dana jula 1995. godine. Sjećamo se i više od hiljadu ljudi koji su tada iz Žepe odvedeni u logore, na okupiranoj teritoriji, ali i na području susjedne Srbije, gdje su prisilno držani u zatočeništvu, čak i dugo nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Tačno na ovaj dan, 27. jula 1995. više nije bilo nijednog Bošnjaka u Žepi. Odredi smrti Ratka Mladića tog su dana krenuli u sistemsku pljačku i uništavanje bošnjačkih kuća, a na kraju su srušili i džamiju. Željeli su da zatru tragove našeg postojanja na ovom području, u našem Podrinju, što je bio jedan od ciljeva velikosrpske agresije na Bosni i Hercegovinu. 

Danas je prilika da se prisjetimo i sramne uloge Ukrajinskog bataljona UN-a, koji je bez i najmanjeg otpora prepustio "zaštićenu zonu" Mladićevim formacijama, čime su izdali narod Žepe ali i grubo iznevjerili svoj mandat, koji su im Ujedinjene nacije povjerile.

Prepuštanjem svoje "zaštićene zone", koju je proglasilo Vijeće sigurnosti kao najviše tijelo zaduženo za međunarodnu sigurnost – međunarodna zajednica i Ujedinjene nacije su izgubili kredibilitet u očima mnogih širom svijeta, i sve do danas ga nisu uspjeli u potpunosti vratiti.

Jedan od brojih postupaka, koji je pridonio tome, bilo je i dopuštanje UN-a da Mladićeva vojska, unutar baze UNPROFOR-a u Žepi, najprije izvrši otmicu a zatim i strijelja komandanta Žepske brigade Armije RBiH Avdu Palića, kao i članove ratnog rukovodstva Žepe Mehmeda Hajrića i Amira Imamovića. Činjenica da su UN-ove snage predale delegaciju legalnih vlasti u ruke ratnim zločincima, i to tokom mirovnih pregovora, ostat će nezapamćen presedan i trajna crna mrlja na licu UN-a.

Žepa je u našem kolektivnom sjećanju simbol stradanja, ali Žepa je i simbol otpora. Od samog početka agresije, narod ovog kraja se herojski suprotstavljao i odupirao žestokim nasrtajima agresorske armade, tokom cijele tri godine opsade.

Žepa je bila posljednje utočište hiljadama izbjeglica iz okolnih krajeva i samo zahvaljujući Žepi hiljade ljudi su uspjele sačuvati živu glavu. Najveću zaslugu  za to nose heroji Žepske brigade Armije Republike BiH, na čelu sa komandantom Avdom Palićem, i njihova djela nikada nećemo zaboraviti.

Obnovljene kuće i povratnička zajednica u Žepi svjedoči da agresor, iako se služio najstrašnijim zločinima, ipak nije uspio. Zločinci su sanjali o tome da ne bude Bosne i Hercegovine, a ona je opstala i ojačala. Sanjali su i da ne bude Bošnjaka, a Bošnjaci su opstali i ojačali.

Svaki dan, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, države Bosne i Hercegovine je bilo sve više, zbog čega se povećavala i panika antidržavnih sila. Svojim neprestanim pokušajima da je nagrizu iznutra, da potkopaju temelje ovoj zemlji ili makar spriječe njen razvoj, oni nas neprestano podsjećaju na svoje namjere. Ali neka znaju da nikada neće uspjeti u tim svojim nakanama.

Mi nikada nećemo popustiti pod pritiscima onih koji ne žele dobro ovoj državi i njenim građanima i nastavićemo se boriti za državu Bosnu i Hercegovinu u kojoj svaki čovjek treba da ima jednaka prava na svakom pedlju njene teritorije.

Vi, povratnici, ste među najvećim herojima borbe za državu u vremenu mira. Proces povratka ima krucijalan značaj za obnovu i reintegraciju države. Politika podjele Bosne i Hercegovine bila je u znaku protjerivanja ljudi sa njihovih ognjišta, i zato nema boljeg načina suprotstavljanja toj politici od povratka ljudi u svoje domove.

Ekonomski i finansijski resursi države u stalnom su porastu. Ulaganje u povratničke zajednice i potpora povratnicima, posebno mladim ljudima mora biti strateško opredjeljenje svih nivoa vlasti. Svaki povratnik zaslužuje da ima sigurnost, krov nad glavom ali i posao kako bi omogući dostojanstvenu egzistenciju sebi i svojoj porodici. Kroz instituciju Predsjedništva BiH, nastavit ću snažno da zagovaram i urgiram da se intenziviraju programi koji će biti usmjereni na poboljšanje statusa i prava povratnika u svim dijelovima BiH.

Naš cilj je bio i ostao – cjelovita i demokratska država Bosna i Hercegovina, članica Evropske unije i NATO saveza. I nemam nikakve sumnje da ćemo taj cilj, predanim radom ispuniti. Ali naš razvoj neće se mjeriti samo rezultatima koje  uspijemo ostvariti u oblasti ekonomije ili kroz velike projekte izgradnje. Naš uspjeh prvenstveno će se mjeriti time i ovisiti o tome kako nam žive ljude u rubnim, povratničkim mjestima, koja se najudaljenija od centara. To moramo imati na umu svaki dan, i predano i iskreno raditi, kako bismo osigurali mirnu i prosperitetnu budućnost državi i novim generacijama.