Iako je samo 166 Bošnjaka glasalo jučer, na ponovljenim izborima, Centralna izborna komisija BiH koja je poništila izbore na 26 od 28 redovnih biračkih mjesta, objavljuje na svojoj web stranici podatke o glasovima birača od 15. novembra, koje su dobili i kandidat za načelnika Alija Tabaković i odbornici Inicijative, sa onih biračkih mjesta gdje rezultati nisu poništeni, te glasove putem mobilnih i Covid-timova, te pristigle poštom.  

VEZANI TEKST - Ćamil Duraković: Glasalo 166 Bošnjaka, sačuvali smo naše dostojanstvo

- Najčešća pitanja koja dobijamo ovih dana, a posebno od jučer su: "Šta sad?" CIK će potvrditi izbore, vi nemate predstavnike u vlasti, strance ne zanimate, nema apsolutne političke podrške... Šta će narod? Plan B, C, D, E...?  U zabludi je, pa i bezobrazan, onaj ko misli da Bošnjaci u entitetu RS imaju društveno-politički benefit od nekoliko Bošnjaka u skupštini, kao marginalne političke i etničke manjine. Doduše, jedina dobrobit toga je što bi tih nekoliko odbornika imalo mjesečnu naknadu od 300 KM. Mi se ne borimo za odbornički paušal, već za status Bošnjaka u općini u kojoj ne samo da svjedočimo diskriminaciji, nego je živimo svakodnevno.

Zahtijevamo zaštitu biračkih prava za više od 700 naših građana u dijaspori, a koja im je, svojom greškom, oduzeo CIK i na taj način narušio jednakopravnost građana Srebrenice stvarajući ambijent jednakopravnijih na štetu Bošnjaka koji se, u mjestu počinjenja genocida, bore i protiv politike negatora genocida. Sve su to naše borbe i sve ovo tvrdim zato što smo upravo mi protekle četiri godine živjeli sa politikom negiranja genocida – poručuje Duraković.  

Naglašava da oni ne traže veća prava u odnosu na druge.

- Tražimo samo naša zagarantovana prava, koja nam je neko svojom odlukom ukinuo. Zato su Bošnjaci koji ovdje žive svoje nezadovoljstvo iskazali jučer neizlaskom na nedemokratske izbore, i molim sve da bar to poštuju – pojašnjava Duraković.

Na upit šta dalje, on odgovara:

- Sačekat ćemo odluku Ustavnog suda BiH od koje zavisi da li ćemo ići na više sudske instance da bismo odbranili biračko pravo svakog našeg građanina – poručuje on.

Ako sve to ne uspije, šta onda?

- Ni 2016. godine, nakon što su Bošnjaci, prvi put nakon rata, izgubili vlast u Srebrenici, kada su također izbori bili neregularni kao i ovi, nismo imali razumijevanja. Ali smo imali pritiske onih koji danas nijemo posmatraju, da prihvatimo novu vlast te da se, kao manjina, pokušamo boriti u Skupštini. Tada smo prihvatili i evo gdje smo sad.

VEZANI TEKST - Alija Tabaković o izborima u Srebrenici: Ponosni smo da je naš narod prihvatio tužnu odluku na koju smo bili primorani

Možda niko nije sa nama, možda nemamo podršku međunarodne zajednice, možda nećemo uspjeti ništa promijeniti jer smo mali i nemoćni. Ali neka ostane zapisano da se taj mali i nemoćni srebrenički narod, nad kojim je počinjen genocid pred očima cijelog svijeta, jednom pobunio protiv nepravde i nije htio pod plaštom "zdrave demokratije" svjesno učestvovati u nedemokratskim izborima i na taj način dati legitimitet politikama koje negiraju genocid i njegovo najveće stradanje. Koji je naš plan? Dostojanstvo, čast, hrabrost, istrajnost i zaštita pravde. I to je plan A zauvijek – poručuje Duraković.

Podsjeća da je na sjednici CIK-a, održanoj u decembru prošle godine, jedino član ove institucije Suad Arnautović insistirao da se broje glasački listići pristigli poštom poslije 25. novembra, a koji se nalaze u skladištu CIK-a u Istočnom Sarajevu. Duraković kaže da je samo Arnautović tada iznio argumente da su ljudi na vrijeme glasali, ali da je pošta kasnila zbog pandemije korone, te da se time oduzimaju prava svima koji su glasali poštom.

- Niko od članova CIK-a nije ga tada podržao, a to je bio jedini ispravan prijedlog – navodi Duraković.

Borba za Srebrenicu nije od 15. novembra prošle godine, ona je počela od dana kada je počinjen genocid, navodi naš sagovornik.

- Nad Srebreničanima je počinjen genocid, ali mi smo uprkos tome vratili se na svoja ognjišta i nastavili živjeti sa onima koji su počinili genocid, i boriti se za svoja prava – naglašava on.  

Jedan od pokušaja, iza kojeg je stala SDA i tadašnji predsjednik Sulejman Tihić, bio je 2007. godine. Tada su Srebreničani napravili šatorsko naselje iznad dvorane Zetra u Sarajevu, tražeći za Srebrenicu poseban status.

- Insistirali smo tada, a iza čega je čvrsto stajala i SDA i rahmetli predsjednik Tihić, da Srebrenica dobije poseban status, da bude izuzeta iz ustavno-pravnog okvira entiteta čije su institucije (vojska i MUP), što se nalazi i u haškim presudama, okvalifikovane kao izvršioci genocida. Međutim, ko se sjeća te borbe od prije 14 godina, zna da je međunarodna zajednica izvršila žestok pritisak na nas Srebreničane i sve koji su bili uz nas da odustanemo od toga. I odustali smo, poslušali, evo demokratski ćemo se boriti. Zašto sada ta ista međunarodna zajednica dopušta da gradom u kojem je počinjen genocid vladaju oni koji ga negiraju - pita se Duraković.