Stručnjakinja savjetuje

Droga, pošast našeg vremena: Kako prepoznati da se s vašim djetetom nešto dešava

Objavljeno: 15.12.2019. u 08:26 Autor: E. H.

Roditelji trebaju obratiti pažnju na sljedeće promjene u ponašanju: bezrazložna ljutnja, razdražljivost, izražena sklonost laganju, tajnovitost, "novo" društvo, slabiji uspjeh u školi, izostajanje sa nastave, zapostavljanje ranijih aktivnosti i hobija...

Roditelji moraju biti informirani jer je to glavni faktor u borbi protiv droge

FOTO: ILUSTRACIJA

S obzirom na vrijeme i stanje društva u kojem živimo djecu i omladinu stalno vrebaju opasnosti, a najveća pošast današnjeg vremena je ovisnost o narkoticima.

Anela Humić-Sijerčić, specijalista psihijatar, ukazala je na najznačajnije pokazatelje prema kojima roditelji mogu zaključiti da sa njihovim djetetom nešto dešava ili da je kojim slučajem ušlo u svijet droge.

Humić-Sijerčić ističe da je period adolescencije sam po sebi praćen nizom promjena u ponašanju, te da adolescenta karakterizira izražena osjetljivost, želja da se osjeća odraslom osobom, ulazak u konfliktne situacije, neprimjereno reagiranje, buntovnost, sve što može dovesti u zamku rizičnog ponašanja u smislu zloupotrebe alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci.

- Roditelji trebaju obratiti pažnju na sljedeće promjene u ponašanju: bezrazložna ljutnja, razdražljivost, izražena sklonost laganju, tajnovitost, "novo" društvo, slabiji uspjeh u školi, izostajanje sa nastave, zapostavljanje ranijih aktivnosti i hobija, krađa, obratiti pažnju na nestanak stvari iz kuće (novac, nakit, tehnički uređaji - mobitel, laptop), ukoliko imaju veće količine novca, zapuštanje lične higijene, nezdrav izgled, posebnu pažnju obratiti na oči djeteta (najčešće izbjegavaju kontakt očima) koje su zakrvavljene, zjenice koje mogu biti sužene ili izrazito proširene, poremećaj ritma spavanja (zamjene dan za noć), poremećaj prehrane, kada se vrati iz izlaska, govor može biti nejasan, nepovezan, sami pokreti nekoordinirani, ukoliko je konzumiralo alkohol, roditelji mogu osjetiti alkoholni halitus ili ako imaju veće količine parfema, mentol bombone, žvakaće gume, kojima pokušavaju prikriti mirise, umor uz teškoće u pamćenju i koncentraciji što se ogleda kroz slabije ocjene u školi i nemogućnost praćenja nastave, ili hiperaktivnost. I na kraju pronalaženje različitih psihoaktivnih supstanci (tablete, bijeli do smeđi prah, sjemenke, suho lišće, alkoholna pića) i pribora (lule, ampule i male bočice, šprice, igle, kapi za oči i sl.) što je ozbiljan znak – navodi psihijatrica naglašavajući da je u početku  teško razlikovati normalne i očekivane promjene ponašanja adolescenta od onih koji su posljedica zloupotrebe alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci.

Roditelji, smatra, prije svega moraju biti informirani jer je to glavni faktor u borbi protiv droge, moraju se upoznati sa svim supstancama koje su nažalost sve više dostupne.

- Moraju imati autoritativan stav, ali uz uvažavanje djetetovog objašnjenja i viđenja same situacije. Moraju pojačati aktivnosti u kući i školi kao dio preventivno-represivnih mjera. Izlasci se trebaju kontrolirati i reducirati. Kontakti sa nastavnicima i profesorima u školi moraju biti učestaliji kako bi se prevenirao neuspjeh u školi i izostanci. Razgovarati sa djetetom, saslušati ga. Uvijek trebate imati vremena da saslušate dijete! Dijete se mora pripremiti da kada se nađe u situaciji da mu se ponudi droga da da odgovarajući odgovor, da odbije, dijete će u svom vršnjačkom okruženju (prvo iskustvo sa psihoaktivnom supstancom je skoro uvijek u društvu vršnjaka) na svoj način koji se njemu čini najboljim i logično prihvatljivim za ostale vršnjake, interpretirati ono što su ga roditelji naučili, a da ne bude isključen iz grupe kojoj pripada – kazala je Humić-Sijerčić.

Loš potez, smatra stručnjakinja, koji mogu napraviti roditelji je obećavanje i davanje nagrade u cilju prestanka korištenja supstance. Ukoliko roditelji, a preduzete su sve gore navedene aktivnosti, ne može iznaći rješenje, trebaju potražiti stručnu pomoć.

- U razdoblju adolescencije, mladi su u potrazi za svojim identitetom, izmiču kontroli roditelja, suprotstavljaju im se, prkose, mišljenja su da se "jednom živi i kad ću probati ako ne sad?" Glavni razlog za prvo uzimanje droge je znatiželja, pozitivna očekivanja, želja da pripadaju grupi (utjecaj vršnjaka), osjećaj dosade, da zaborave probleme. Ako govorimo o alkoholu i cigaretama, kao prvim psihoaktivnim suptancama sa kojima se susreće dijete i/ili mlada osoba, mnogi smatraju da je to socijalno prihvatljiv način ponašanja – pojašnjava sagovornica.

Humić-Sijerčić je skoro 10 godina zaposlena u Zavodu za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo gdje se susreće sa mladim osobama koje su, kako kaže, prvo iskustvo sa psihoaktivnom supstancom najčešće imale u dobi između 14 i 15 godina.

- Većina mladih osoba ipak samo eksperimentira sa različitim psihoaktivnim supstancama ili je u fazi štetne upotrebe. Ono što je važno napomenuti jeste da nijedno sredstvo ne stvara trenutnu ovisnost, to je proces koji može trajati godinama i prolazi kroz faze, prvo eksperimentiranja, kasnije štetne upotrebe i na kraju razvijene ovisnosti sa posljedicama na svim nivoima funkcioniranja. Kritično razdoblje je upravo razdoblje adolescencije – ističe psihijatrica.

Opasnost, ističe, postoji jer je droga sveprisutna, na ulici, u parku, u školi, kafićima.

- Potrebno je provoditi mjere prevencije, koja će biti usmjerena na promoviranje i usvajanje zdravih životnih stilova, a sprovodi se kroz različite sisteme: sistem zdravstva i socijalne zaštite, sistem obrazovanja, pravosudni sistem, sistem informisanja, velika je uloga medija. Što više dijete razumije stvarne rizike povezane sa korištenjem droge, manja je vjerovatnoća da će se odlučiti za zloupotrebu droga. Svi su u riziku od zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Ne možemo reći da se drogiraju samo oni koji potječu iz disfunkcionalne porodice, koji su doživjeli traumu u djetinjstvu. U periodu adolescencije utjecaj vršnjaka je ogroman, psihoaktivna supstanca je način da se bude prihvaćen u društvu, način je bijega od stvarnosti, osjećaja ugode, smanjenja stresa – zaključuje Anela Humić Sijerčić, specijalista psihijatar, u razgovoru za Faktor.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije