U obrazloženju presude, predsjedavajući Sudskog vijeća Zoran Božić kazao je da nije dokazano da su Uzunović i Čovčić učestvovali u ubistvu vojnika JNA u Velikom parku, kao ni da su tijela kasnije prevezli na Darivu gdje su i zapaljena. Dodao je da Državno tužilaštvo nije dokazalo ni da su Vikić i Pušina znali ili mogli znati kako su njihovi podređeni počinili ubistva i propustili da kazne počinioce.

{$galerijaFotografija}

Optuženi u ovom predmetu oslobođeni su plaćanja troškova sudskog postupka, dok su srodnici oštećenih upućeni na parnični postupak. Vikiću i ostalima suđenje je počelo u martu 2017. Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.

{$galerijaFotografija}

Optuženi su se u ovom predmetu teretili da su postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti ratnih zarobljenika, te da su znali i bili informirani o zarobljavanju osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru, na području sarajevskog naselja Dobrinja i njihovom stavljanju pod kontrolu i nadzor policijskih i bezbjednosnih struktura, koji su nakon toga izvedeni na lokalitet Velikog parka, u blizini Doma policije u središtu Sarajeva, gdje su protivno Ženevskim konvencijama i odredbama međunarodnog humanitarnog prava koje definiraju postupanje sa ratnim zarobljenicima, ubijeni rafalnim pucanjem iz vatrenog oružja, u čemu su navodno sudjelovali optuženi Uzunović i Čovčić i druge osobe.

Vikić je optužen da, kao bivši komandant Specijalne jedinice MUP-a RBiH i komandant Jedinice rezervnog sastava, nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju. Uzunović i Čovčić su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Usljed kvara na transporteru na području Dobrinje – Aerodromskog Naselja, zarobljeno je osam vojnika, koji su prebačeni u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Novi Grad, a potom u Dom policije, ali Sud nije utvrdio da li su vojnici ušli u sami hol objekta ili u podrum ili su sprovedeni na stražnji izlaz.

- Nesporno je da je osam vojnika lišeno života u Velikom parku, da tijela njih šestorice nikada nisu pronađena, dok su identifikovani Zoran Marković i Nedeljko Vujičić - kazao je sudija Božić.

Nepouzdani su iskazi svjedoka, prema ocjeni Sudskog vijeća, koji su navodili da je Uzunović "jedno od lica koje je pucalo u zarobljenike" i da je kombi s tijelima ubijenih vozio prema Darivi, jer su neki od svjedoka odustajali od svojih izjava, niti su ovog optuženog mogli identifikovati kao osobu koja je utovarala leševe u kombi.

Optuženog Čovčića, kako je rečeno u obrazloženju presude, nijedan svjedok nije doveo u vezu sa ovim događajem.

Svjedoci Tužilaštva i Odbrane, kako je kazao sudija Božić, kao izvršioce ubistava navodili su Nedžada Herendu i Edvina Jusića, ali dokazi pokazuju da oni nisu bili pripadnici odreda kojim je komandovao Vikić, kao ni da su to bili Uzunović i Čovčić.

Da bi se utvrdila komandna odgovornost, koja je stavljena na teret Vikiću i Pušini, potrebno je utvrditi, prema Božiću, efektivnu kontrolu i odnos nadređeni-podređeni, ali to Tužilaštvo nije dokazalo.

Pušina se, kao pomoćnik ministra za uniformisanu policiju, teretio da je propustio nužne mjere i radnje da se kazne počinioci ubistava i to kao osoba nadređena Vikiću, za šta nisu ponuđeni dokazi, kao ni da je bio obaviješten o događaju u Velikom parku.

- Vijeće je utvrdilo da je ministar bio nadređeni Vikiću, a ne pomoćnik ministra - rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća Zoran Božić.