Dragan Čović o federalizaciji BiH nema s kim razgovarati

objavljeno: 31.01.2017. u 19:27

HDZ BiH Dragana Čovića je preko Hrvatskoga narodnog sabora u kojem vodi glavnu riječ tokom vikenda ponovo lansirao priču o izmjenama Ustava i Izbornog zakona BiH.

Inzistira se na stvaranju najmanje jedne federalne jedinice sa hrvatskom većinom, odnosno stvaranje hrvatskog entiteta, makar se on u zaključcima HNS-a ne spominje izravno.

Bošnjački političari odmah su poručili da od tog plana neće biti ništa, dok su iz srpskih političkih stranaka stava da je to moguće, ali unutar granica FBiH. Štoviše, stava su da se Vašingtonski sporazum, kojim je stvorena Federacija BiH može mijenjati, ali da je Dejtonski sporazum za njih danas “sveta knjiga”.

Dodik zahvaljuje Silajdžiću, Čović Ljubiću

Poslije rata smo imali dva ili eventualno tri pokušaja izmjena Dejtona unutrašnjim dogovorom pod medijacijom SAD-a i EU-a i svi su propali. Što se tiče izmjena Vašingtonskog sporazuma dogovorom domaćih snaga pamti se rad “američke stručne skupine” koja je na kraju iznijela i prijedloge izmjena unutrašnjeg političkog uređenja u Federaciji BiH, a taj prijedlog već godinama stoji u ladicama Parlamenta FBiH i nikad nije došao na njegov dnevni red.

Svi se slažu da je BiH u problemima zbog Dejtonskog sporazuma i njenog ustava koji je i Evropski sud za ljudska prava do sad u tri presude proglasio diskriminirajućim. Činjenica jeste da je Dejton zaustavio rat, ali i to da nije stvorio funkcionalan okvir za upravljanje državom i pristupanje EU i NATO-u. Ovo "američko čedo" je tako napravljeno da ga je nemoguće raspakirati, posebno jer se svi dometi domaće pameti svode uglavnom na "zauzimanje teritorija" i crtanje karata dok je Dejton kompliciranija cjelina.

Najozbiljniji pokušaj bio je tzv. Aprilski paket ustavnih reformi na kojem se seriozno radilo godinu dana. U pregovorima pod krovom Američke ambasade u BiH učestvovali su gotovo svi današnji glavni politički akteri.

Nakon što je “Aprilski paket” srušen u Parlamentu BiH krenule su optužbe, cijepanja stranaka i formiranja novih. Oni koji su tad postigli kompromis danas odbacuju bilo kakvu sličnu inicijativu.

Šef SNSD-a Milorad Dodik, koji danas inzistira na “vraćanje izvornom Dejtonu, onom prije nego što su ga na silu u više navrata mijenjali visoki predstavnici”, tad je podržavao te izmjene Ustava BiH. Danas kaže da je “beskrajno zahvalan Harisu Silajdžiću što je srušio taj paket jer bi RS bila na ivici propasti”.

Bivši lider Stranke za BiH nedavno je izjavio da bi ponovo odbio taj paket.

- Imam osjećaj da Aprilski paket brane samo oni koji njegov tekst nikada nisu pročitali. Jednostavno, entiteti, a posebno RS, imali bi mogućnost upravljanja državom i blokiranja najvažnijih odluka. Oni bi birali Vladu i Predsjedništvo BiH, a patriotske snage bi izgubile ono sto je već u Daytonu dobijeno – kazao je nedavno Silajdžić.

Silajdžiću i njegovoj ekipi oko SBiH-a tad se pridružio i Božo Ljubić koji se tad protivio svemu za što se zalagao njegov tad smrtni neprijatelj Dragan Čović. Bilo je tu i nekoliko prebjega iz SDP-a i SDA, među njima i Sead Avdića te Mehmed Žilić. Na krilima rušenja “Aprilskog paketa”, Ljubić i Martin Raguž su sa HDZ-om 1990. na izborima te godine gotovo potukli HDZ BiH.

Rasplakani McElhaney

Ako je vjerovati depešama iz Američke ambasade u Sarajevu koje je objavio WikiLeaks tadašnji ambasador Douglas McElhaney je “u suzama” pisao šefovima u State Departmentu da su “Stranka za BiH i HDZ 1990 predizbornim mahinacijama, podmićivanjem i potkupljivanjem oborile su paket ustavnih promjena”.

Prema mišljenju ambasadora McElhaney, motivi su im bili “neutaživa glad za vlašću Harisa Silajdžića i osveta Bože Ljubića i Martina Raguža autokrati Draganu Čoviću”.

Za Čovića u tim depešama McElhaney kaže i da je 2005. na stranačkim izborima za predsjednika HDZ-a BiH pobijedio Ljubića “najvjerovatnije zahvaljujući izbornim manipulacijama”. Silajdžić je na sljedećim izravnim izborima, kojih ne bi bilo da je "Aprilski paket" usvojen, izabran za člana Predsjedništva BiH.

Nakon toga je došlo do rasplamsavanja etničkih politika i separatizma, raspirivanja mržnje, etničkih podjela i korupcije, a zemlja je blokirana s jako malim šansama da postane članica Evropske prije 2025. godine.

I sekretar Venecijanske komisije Thomas Markert, savjetodavnog tijela koje se bavi ustavnim i izbornim pitanjima te općenito djelovanjem demokratskih institucija, nedavno je izjavio da je “Aprilski paket bila najbolja prilika da se pokrenu ustavne reforme jer je tad bilo puno više fleksibilnosti u RS, a kasniji pokušaji, kao ‘Butmirski razgovori’, nisu išli tako daleko”.

Šef HDZ-a BiH Dragan Čović, kojem se ponovno pridružio Božo Ljubić, jasno je u više navrata ponovio da je “Aprilski paket” za njega prošlost i da ne dolazi u obzir vraćati se četiri godine unazad.

- Ako je to tada imalo smisla, danas kao minimum možemo samo razmišljati da na srednjem nivou vlasti imamo četiri federalne jedinice koje će imati zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast čime bi BiH postala funkcionalna država. To je minimum, a to nikada više neće biti sadašnje dvije federalne jedinice – jasan je bio Čović.

Njegov strateški partner iz RS-a Milorad Dodik kazao je da “Republika Srpska i SNSD nemaju namjeru da dejtonski kapacitet RS-a umanje za bilo šta u pogledu Ustava i onoga što je danas ustavna praksa u RS-u i BiH”.
Posljednje dvije izjave nisu iz prošle ili ove godine već iz izrečene prije osam godina.

Bildtovo samopromoviranje u Butmiru

Te 2009. godine su u vojnoj bazi EUFOR-a i NATO-a u Butmiru tadašnji zamjenik državnog sekretara SAD-a James Steinberg i tadašnji švedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt po posljednji put na tu temu okupili čelnike parlamentarnih stranaka u BiH.

Nakon što su tadašnji čelnici parlamentarne opozicije Zlatko Lagumdžija i Haris Silajdžić optužili vladajuće za nesposobnost, pokojni predsjednik SDA Sulejman Tihić se “razočarao u međunarodnu zajednicu”, a Dodik i Čović naglasili da “niko ne može nametnuti rješenja Srbima, Hrvatima i Bošnjacima”.

Sve je završeno uz zaključak Bildta i Steinberga da su “razgovori bili produktivni i da će međunarodnoj zajednici biti prihvatljiv svaki drugi prijedlog zvaničnika BiH koji može da dobije parlamentarnu podršku”.

Bilo je i onih koji su tvrdili da su “Butmirski razgovori” ustvari bili pokušaj Bildta da se nešto “preko koljena” odradi i da je sve bila njegova samopromocija, budući da je pokušavao naći sebi dobru poziciju unutar međunarodnih organizacija, prije svih Ujedinjenih nacija. Jedini na dobitku bio je visoki predstavnik Valentin Inzko već tad mogao biti siguran da će još dugo vremena ostati u BiH.

Promjena pristupa Evropske unije

Među pokušaje promjene Ustava BiH mogu se ubrojiti i propali napori bivšeg komesara za proširenje Štefana Fülea uoči izbora 2014. Za razliku od “Aprilskog paketa” i “Butmirskih razgovora”, u tim pregovorima Amerikanci nisu igrali toliko važnu ulogu. Štefan Füle je na kraju kazao da će “ustavne promjene biti nužne već tokom procesa pristupanja BiH Uniji, da bi se njen pravni sistem uklopio u pravni poredak EU-a” te da prije provođenja presude “Sejdić i Finci protiv BiH ne može stupiti na snagu ni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU-om”.

Ono što se od tad promijenilo je da je SSP stupio na snagu, BiH je predala kandidaturu za članstvo i dobila Upitnik na osnovu kojeg će se ocijeniti spremnost BiH i njezinih institucija te usklađenost propisa i zakona kako bi se počeli pregovori o članstvu. Provodi se i “Reformska agenda” kojom bi se trebalo raditi na socioekonomskim problemima, dok bi se “teška politička pitanja”, poput reformi Ustava i Izbornog zakona BiH, prema novom pristupu EU-a ostavila po strani.

Čović nema s kime razgovarati

Priču je ponovo pokrenuo Hrvatski narodni sabor, odnosno šef i tog sabora i HDZ-a BiH Dragan Čović koji ni ne krije da želi izmjenama Ustava i Izbornog zakona BiH riješiti i “hrvatsko pitanje”.

Međutim, upitan je uspjeh tih, zasad neslužbenih prijedloga budući da nijedna stranka iz RS-a ne želi ni razgovarati o teritorijalnom preustroju uz stav da se pitanje izbora člana Predsjedništva BiH iz RS-a “jednostavno može riješiti zamjenom odrednice “Srbin iz RS-a” sa odrednicom “jedan iz RS-a”, koji će, dok god u RS-u ne bude živjelo po milion Hrvata i Bošnjaka, biti Srbin.

I SNSD i SDS čak smatraju upitnim i diranjem u način izbora u Dom naroda Parlamenta BiH i navode da nigdje ne piše da se mora osigurati manjinama i “ostalima” mjesto u tom domu već samo da se mogu kandidirati (u RS-u prije svega) pa “ako osvoje mjesto”. Sagovornika na ovu temu Čović nema ni među Bošnjacima.

Trumpovom SAD-u ovaj dio svijeta nije ni među prvih hiljadu pitanja kojima će se baviti, a ni EU danas nije zainteresirana biti sponzor razgovora na tu temu. Iako sasvim legitimna kao stav jedne stranke ili skupine stranaka ona može služiti tek za medijska prepucavanja.