Ovo je u razgovoru za Faktor kazao Ćamil Duraković, bivši načelnik Srebrenice i član izbornog štaba "Moja adresa: Srebrenica". 

Banjalučka Alternativna TV, jedan od medija koji je pod direktnom kontrolom SNSD-a i Milorada Dodika, nakon što je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIKBiH) poništila izbore u Srebrenici, objavio je kako saznaju da se iza odluke CIK-a krije opasna priča i dugo razrađivani projekat. 

- Po operativnim saznanjima u koje je ATV imao uvid, ovaj put u ostvarivanju plana da Srebrenica postane Distrikt učestvuje supruga jednog britanskog lorda, bošnjačkog porijekla, jedan agent CIA-e, žena koja je locirana na teritoriji Republike Srpske, jedan bošnjački odbornik - saradnik Nasera Orića, nažalost određen broj srpskih lokalnih političara, vrh SDA, prije svega lider Bakir Izetbegović i jedna njemačko-britanska kompanija. Baronesa zagovara izgradnju džamije u Potočarima, sredstva daje Vlada Malezije. Agent CIA-e i bošnjački odbornik uveliko rade na organizaciji prijavljivanja Bošnjaka-birača sa prostora Sarajeva, Tuzle i Srebrenice radi fiktivnih prijava za glasanje. Uloga njemačko-britanske firme i objašnjava cijelu priču. Plan izdvajanja Srebrenice iz Republike Srpske nema veze samo sa bošnjačkom nacionanom politikom. Cilj je jedino, i isključivo, ruda. Prema operativnim saznanjima projekat "Srebrenica Distrikt" je stvaranje pozicije za zauzimanje šire teritorije Republike Srpske, od Srebrenice preko Kozluka do Foče, tokom rijeke Drine. Taj prostor obiluje rudama željeza, cinka, olova, zlata, srebra, boksita i što je najznačajnije - litija - objavila je ATV. 

VEZANI TEKST - Po čijem nalogu su prisluškivani članovi Inicijative "Moja adresa: Srebrenica" i članovi CIK-a?

Prema dostupnim informacijama, Ćamil Duraković je prvi put naglas izgovorio da se teži izdvajanju Srebrenice iz Srpske 2016. godine, pred lokalne uzbore, u Lovačkoj kući u jednom srebreničkom selu. Sredinom decembra prošle godine priča je dobila još ozbljniji značaj. Britanski ambasador došao je u srebreničku fabriku Prevent. Zvanično, potpisan je ugovor o podršci Vlade Velike Britanije određenim projektima. Prema operativnim podacima, sastao se sa Ćamilom Durakovićem i tada je već rečeno da će izbori u Srebrenici biti poništeni. 

- Kažu da jedino ne možeš probuditi čovjeka koji se pravi da spava. Tako bih najlakše opisao stanje koje se iz godine u godinu ponavlja u Srebrenici i svim pričama o našoj lokalnoj politici. Razmjere zločina genocida, koji je svoju finalnu fazu dočekao u julu 1995. godine na tlu Srebrenice i cijelog Podrinja, dopustile su nam da često povjerujemo u ideju da će ovaj prostor biti izdvojen iz sistema, koji je politički i vojno donio smrt u naše avlije. Mnogo puta smo povjerovali da će nam neko pomoći i izbaviti nas. Opet, najsnažnije sam se osjećao kada smo mi bili gospodari vlastite sudbine - u pričama o oslobođenju Srebrenice u maju 1992. godine, u pričama o prvim povratnicima poslije rata, u pričama o šatorima i protestima poslije presude Međunarodnog suda pravde, u onoj noći kada smo proglasili pobjedu na Lokalnim izborima 2012. godine. Uvijek sam bio ponosan na trenutke kada smo pokazivali koliko malo straha imamo pred silom pred kojom smo stajali i još pred njom stojimo. 

A da je ta sila velika i puna iluzija, a spremna smisliti najgore teorije zavjere da bi dehumanizirala narod kojem pripadam, staviti metu na čelo naših prvaka i unijeti strah među naše komšije, najviše govore posljednji tekstovi u njihovim medijima i teorije zavjere o nekakvom skupu obavještajnih lica koja su radila i rade na izdvajanju Srebrenice iz entiteta RS od 2014. godine do danas. U tom kontekstu spominje se i moje ime, kao jednog od glasnogovornika takve "operacije" - pojašnjava Duraković. 

Nadalje, ističe kako "u vremenu kada lokalni drznici, bez straha i dileme, u medijima govore o prisluškivanju nas iz inicijative "Moja adresa: Srebrenica" i članova Centralne izborne komisije BiH, koji umjesto da odmah budu procesuirani ili bar ispitani, oni pohlepno čekaju fotelje u lokalnoj vlasti".

VEZANI TEKST - Poništeni izbori u Srebrenici i Doboju, utvrđene brojne izborne malverzacije

- I dok cijela jedna generacija đaka završava školovanje u Novoj Kasabi i bojkot u Konjević Polju još traje, meni se čini da je javnost na sve to već odavno navikla. Svaka vijest prestane biti vijest za nekoliko dana. Niti ko više pita šta je bilo sa brojnim sudskim procesima, napadima na mene i druge povratnike u posljednjih 10 i više godina niti koga mnogo interesuje kakvo je stanje u Srebrenici. Ne vole se u njoj zadržavati duže nego što moraju. Čini mi se da niko više ne strahuje od toga "šta će biti kada u potpunosti izgubimo Srebrenicu" jer smo je već jednom izgubili i vidjeli da se, u suštini, ne dogodi ništa.

Žao mi je što teorije zavjere nisu tačne. Žao mi je što nismo toliko moćni da stvorimo stanje u kojem će Srebrenica nepovratno biti izmještena iz ustavno-pravnog poretka entiteta kojeg Ustav naše države zove Republika Srpska. Žao mi je što su u svakoj investiciji i svakom radnom mjestu koje smo osigurali, prepoznali prijetnju po novouspostavljenu garnituru, koja bi više voljela da sve te radnike može ucijeniti za glas na izborima i "kupovati ruke" za metar zemlje. Nemoj vjerovati u posljednje bitke. Bilo da je izgubljena, prekinuta ili započeta - svaka nam je šansa. U Srebrenici se još čuje smijeh naše djece, dolaze nove generacije. U Memorijalnom centru deseci mladih ljudi vrijedno istražuje i dokumentuje šta nam se dogodilo. Učimo da nam se ne bi ponovilo, rastemo i razvijamo se. Srebrenici se vraćamo, od Srebrenice se ne odvajamo. Ovo je naš početak i kraj. U toj našoj borbi mi smo uvijek bili pobjednici – onda kada smo znali da se samo na sebe možemo osloniti - zaključuje na kraju Duraković.