On to jeste izjavio, ali nije baš tako mislio, već je negdje pročitao. Tako bi se, otprilike, mogla sažeti reakcija predsjednika entiteta RS Milorada Dodika na tužbu porodice Izetbegović zbog Dodikovih izjava o Aliji Izetbegoviću.

Dodik je, podsjećanja radi, 13. augusta prošle godine, komentirajući početak snimanja serije o životu prvog predsjednika RBiH i osnivača SDA, kazao da je Izetbegović bio "poznat i viđen član Handžar divizije u Drugom svjetskom ratu". Zatim se osvrnuo i na lokaciju na kojoj su snimani kadrovi serije, naselju Tarčin kraj Sarajeva, gdje su, kako je kazao Dodik, Srbi "zatvarani, šikanirani i gdje su umirali".

- Tu je otac Bakira Izetbegovića dolazio da vidi da li je to mučenje bilo dovoljno veliko da bi zadovoljilo njegovu sujetu – izjavio je Dodik.

Zbog navedenog su članovi porodice Izetbegović, Lejla Akšamija, Sabina Berberović i Bakir Izetbegović, posredstvom advokata Dražena Zubaka, Općinskom sudu u Sarajevu dostavili tužbu za klevetu. U okviru odštetnog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete nasljednici Alije Izetbegovića traže ukupno 15.000 KM, a od tuženog traže da u Nezavisnim novinama, u kojima su objavljene sporne izjave, u vlastitom trošku objavi uvod i izreku presude u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

S obzirom da je za narednu srijedu, 10. oktobra, zakazano prvo ročište po tužbi, Dodik je dostavio odgovor, odnosno obrazloženje, u kojem je pojasnio svoje istupe.

Tako, govoreći o angažmanu Alije Izetbegovića za vrijeme Drugog svjetskog rata, pojašnjava da je svoju izjavu o njemu kao "poznatom i viđenom članu Handžar divizije" temeljio na Wikipediji, i to onoj na srpskom jeziku, te na članku objavljenom u New York Timesu 2003. godine. Međutim, u tom se članku, na kojeg se Dodik poziva, ne navodi da je Izetbegović bio "poznat i viđen član Handžar divizije", već da je pripadao Mladim muslimanima, pokretu koji je, ocjenjuje novinar New York Timesa, bio razapet između Handžar divizije i partizanskog pokreta te da je Izetbegović "podržavao Handžar diviziju".

Osim što Dodikova izjava nije potkrijepljena navodima iz New York Timesa, u prilog joj ne idu ni zvanični podaci, odnosno službena evidencija pripadnika partizanskog pokreta, u kojoj se nalazi i ime Alije Izetbegovića kao njegovog člana.

Kada je u pitanju izjava o logorima u koje je Alija Izetbegović "dolazio da vidi da li je to mučenje bilo dovoljno veliko da bi zadovoljilo njegovu sujetu", Dodik se poziva na svjedočenje Radojke Pandurević, objavljeno u tekstu novinske agencije Srna, u kojem je ispričala da je i Alija Izetbegović "dva puta bio u blizini Silosa". U realnom svijetu, onom koji se odvija van okvira Dodikove imaginacije i potrebe da izjednači ulogu u zločinima, poznate su zasluge Alije Izetbegovića u sprečavanju zločina nad srpskim stanovništvom u područjima pod kontrolom Armije RBiH. U prilog tome, između ostalog, idu dešavanja iz opkoljenog Sarajeva 1993. godine, kada je došlo do obračuna sa pojedinim komandantima upravo zbog maltretiranja srpskih civila.

Razliku između "dva puta bio u blizini Silosa" i "dolazio da vidi da li je to mučenje bilo dovoljno veliko da bi zadovoljilo njegovu sujetu" utvrdit će Općinski sud u Sarajevu, gdje su članovi porodice Izetbegović dostavili tužbu za klevetu. Sudeći prema odgovoru, Dodik već priznaje netačnost svojih uvreda, nastojeći to "upakovati" u pogrešnu interpretaciju medijskih navoda te drugih nekredibilnih izvora, poput Wikipedije.