Kada Šefik Džaferović, Željko Komšić i Milorad Dodik preuzmu dužnost članova Predsjedništva BiH, na inauguralnoj sjednici 20. novembra, broj zvaničnika koji su obavljali ovu funkciju bit će zaokružen na 20. Do sada je funkciju članova kolektivnog šefa države obavljalo 18 političara u BiH, po šest Bošnjaka, Hrvata i Srba.

Prvi saziv Predsjedništva BiH nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, odnosno nakon prvih poslijeratnih izbora, održanih u oktobru 1996. godine, činili su Alija Izetbegović, Krešimir Zubak i Momčilo Krajišnik. Ovo je jedini saziv koji svoje sjednice nije održavao u zgradi Predsjedništva BiH, nego u Zemaljskom muzeju.

Sjednice u Zemaljskom muzeju

Naime, u toku pregovora o formiranju Predsjedništva nakon izbora Momčilo Krajišnik je insistirao da se inauguracija održi u hotelu Saraj, u kojem su i vođeni pregovori, a zbog blizine međuentitetske linije. Krajišnik, naime nije želio da dođe u centar grada u čijem je rušenju zdušno učestvovao kao predsjednik Skupštine samozvane prvo Srpske Republike BiH, a zatim Republike Srpske. Izetbegović i Zubak su insistirali da se inauguracija, a potom i sjednice održavaju u zgradi Predsjedništva. Na kraju je "presjekao" tadašnji visoki predstavnik Carl Bildt, odlučivši da se inauguracija održi u Narodnom pozorištu, a da se sjednice održavaju u Zemaljskom muzeju. U to vrijeme su i sjednice ostalih državnih institucija, Parlamenta i Vijeća ministara također održavane u Zemaljskom muzeju.

Ipak, na inauguraciji mandate su preuzeli samo Izetbegović i Zubak. Nakon višesatnog čekanja Krajišnik se nije pojavio, odbivši da dođe u Sarajevo, a na inauguraciji njegova stolica na sceni Narodnog pozorišta ostala je prazna.

Krajišnik je, ujedno i prvi od četiri člana Predsjedništva koji su se kasnije našli na optuženičkoj klupi. On je uhapšen 2000. godine i otpremljen u Hag, gdje je osuđen na 27 godina zatvora za počinjene zločine protiv čovječnosti, etničko čišćenje i genocid nad pripadnicima nesrpskog naroda u BiH. Prvobitna kazna od 27 godina zatvora naknadno mu je smanjena na 20 godina, od čega je odležao dvije trećine, nakon čega je pušten na slobodu.

U drugom mandatu, nakon izbora iz oktobra 1998. godine, u Predsjedništvu je i dalje ostao Alija Izetbegović, a umjesto Zubaka i Krajišnika došli su Ante Jelavić i Živko Radišić. Na ovim izborima članovi Predsjedništva su birani na četverogodišnji mandat, dok su članovi Parlamenta birani i dalje na dvije godine. Ujedno ovo je prvi saziv koji do kraja mandata nije ostao u istom sazivu. Zapravo u ovom četverogodišnjem periodu funkciju člana Predsjedništva obavljalo je čak šest zvaničnika.

Prvo je Alija Izetbegović podnio ostavku iz zdravstvenih razloga u oktobru 2000. godine. To je bio prvi slučaj da član Predsjedništva podnese ostavku. Prema Zakonu o zamjeni člana Predsjedništva, na njegovo mjesto je imenovan Halid Genjac. On je ujedno osoba koja je najkraće obavljala ovu funkciju. Nakon samo pet mjeseci, kada je Alijansa za promjene preuzela primat u državnom Parlamentu, na njegovo mjesto je imenovan Beriz Belkić, u martu 2001. Na istoj sjednici za člana Predsjedništva imenovan je i Jozo Križanović, umjesto Ante Jelavića.

Tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je smijenio Jelavića sa funkcije člana Predsjedništva zbog slučaja Hercegovačka banka. Naime, Jelavić i drugi visokorangirani članovi HDZBiH optuženi su za finansijske malverzacije u vezi sa pomoći koju je Hrvatska slala bh. Hrvatima. Ove malverzacije su vršene preko Hercegovačke banke. Prvostepenom presudom Suda BiH Jelavić je osuđen na 10 godina zatvora. Međutim, dan uoči izricanja presude Jelavić, koji se branio sa slobode, je nestao iz BiH da bi nakon nekoliko dana "uskrsnuo" u Hrvatskoj. S obzirom da je imao i državljanstvo Hrvatske, njegovo izručenje nije bilo moguće.

Apelaciono vijeće Suda BiH je kasnije poništilo ovu presudu i naložilo ponovno suđenje, koje nikada nije održano, jer se Jelavić nikada više, barem ne zvanično, nije pojavio u BiH.

Samo jednom je, prema vlastitom priznanju, bio na teritoriji naše države, i to na prostoru općine Prozor/Rama. Naime, 2009. godine odjeknula je vijest da je u Zagrebu otet Ante Jelavić, te da otmičari traže otkupninu od milion eura. Nekoliko dana nije bilo nikakvih vijesti, a onda je Jelavić drugi put "uskrsnuo". Ovaj put u Splitu, tvrdeći da su ga otmičari u prtljažniku automobila prebacili iz Hrvatske u Prozor, da bi se on sam, zbog njihove neopreznosti, uspio osloboditi i pobjeći. Kako su otmičari sa Jelavićem u prtljažniku ušli u BiH i kako je on uspio opet pobjeći u Hrvatsku nikada do kraja nije rasvijeljeno, ako se sve što je tada tvrdio Jelavić zaista i desilo.

Dakle, od početnog saziva Izetbegović-Jelavić-Radišić, mandat su završili Belkić-Križanović-Radišić.

Džaferović, Komšić i Dodik na dužnost stupaju iduće sedmice

Na narednim izborima 2002. godine mandat člana Predsjedništva dobili su Sulejman Tihić, Dragan Čović i Mirko Šarović. Ni ovaj saziv nije "izdržao" do kraja.

Šarović je u Predsjedništvu izdržao samo mjesec dana duže od Genjca. Nakon šest mjeseci, u aprilu 2003. godine, pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice zbog antidejtonskog djelovanja, Šarović podnosi ostavku. Na njegovo mjesto je imenovan Borislav Paravac, koji će ostati upamćen po tome da je svoja odijela, kao i haljine za svoju suprugu, kupovao budžetskim novcem, a to prikazivao kao troškove reprezentacije.

Paravac je, kao i njegov stranački kolega Krajišnik, također optužen za ratne zločine. Optužnicu protiv njega, kao čelnika kriznog štaba u Doboju, a zbog zločina nad nesrpskim civilima, podiglo je Tužilaštvo BiH 2015. godine i ovaj proces je još uvijek u toku.

Ni Dragan Čović nije dočekao kraj svog prvog mandata u Predsjedništvu. Njega je zbog spominjanja u brojnim aferama, kao i zbog sudskog procesa za korupciju, smijenio tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown u martu 2005. godine. Sudski proces koji je trada pokrenut odnosio se na davanje odobrenja firmi Lijanovići za neplaćanje posebnih carinskih taksi na pileće meso, takozvanih prelevmana, u vrijeme dok je Čović bio ministar finansija FBiH. Prvostepenom odlukom Čović je osuđen na pet godina zatvora, dok su svi ostali u ovom predmetu oslobođeni. Drugostepenom odlukom oslobođen je i Čović.

Na njegovo mjesto u Predsjedništvu imenovan je Ivo Miro Jović. Radi se o osobi koja će ostati upamćena po tome što je prvi zvaničnik u BiH koji je obavljao neku dužnost u državnim institucijama, a da je istovremeno pozivao na kršenje zakona ove zemlje. Radi se o njegovoj čuvenoj rečenici kako ne plaća RTV taksu i kako poziva sve Hrvate u BiH da se povedu za njegovim primjerom. Razlog je bio korištenje jezika na javnom servisu koji, prema Jovićevom mišljenju, nije bio dovoljno "hrvatski". Nažalost, kasnije su u ovom ali i sličnim primjerima Jovića slijedili mnogi.

- Neće meni na javnom servisu papu oslovljavati sa Jovan Pavle – jedna je od poznatijih Jovićevih sentenci iz tog perioda.

Komšić rekorder

Nakon dva turbulentna mandata, u kojima je funkciju člana kolektivnog šefa države obavljalo čak 11 osoba, uslijedili su, bar što se tiče personalnih promjena, mirniji periodi. Na izborima 2006. godine u Predsjedništvo su izabrani Haris Silajdžić, Željko Komšić i Nebojša Radmanović. Ovo je bio prvi Komšićev mandat u Predsjedništvu.

Na narednim izborima 2010.godine došlo je samo do jedne promjene. Umjesto Silajdžića u Predsjedništvo je izabran Bakir Izetbegović, a Komšić i Radmanović su te 2010. počeli trošiti svoj drugi mandat.

Dakle, za razliku od prethodna dva mandata, u periodu 2006. – 2014. funkciju člana Predsjedništva obavljale su samo četiri osobe.

Ni protekli mandat nije imao personalnih turbulencija, tako da su kraj mandata dočekala sva tri izabrana člana Predsjedništva. Bakir Izetbegović je reizabran na još jedan četverogodišnji mandat, Čović se vratio u Predsjedništvo nakon devet godina i ovaj put je imao više sreće, odnosno proveo je sve četiri godine na izabranoj funkciji, a kao član iz reda srpskog naroda u izabran je Mladen Ivanić.

Na dan kada preuzme novi mandat Komšić će ujedno postati i rekorder po dužini obavljanja funkcije člana Predsjedništva, jer će mu početi teći treći mandat. Osim njega, do sada su po osam godina u Predsjedništvu bili samo još Bakir Izetbegović i Nebojša Radmanović. Dva mandata u Predsjedništvu proveo je i Živko Radišić, ali je njego prvi mandat trajao dvije godine, tako da je on ovu dužnost obavljao šest godina.