U Kantonu Sarajevo još je ponajbolja situacija, ako se, kako navode u Udruženju djece i omladine oboljele od dijabetesa KS, uzme u obzir kakvo je stanje po ovom pitanju u ostalim kantonima na području Federacije BiH.

Naime, prema odluci Zavoda zdravstvenog osiguranja KS, od 19. juna prošle godine roditelji oboljele djece mogu novac utrošen za kupovinu senzora refundirati od Zavoda.

Traže original račun

Podsjetimo, da samo jedan senzor, koji traje 14 dana, košta 60 eura. Uz senzor osoba mora imati i čitač koji također košta 60 eura i traje dvije do tri godine.

Iako je ovakva odluka od pomoći nekima, mnogi roditelji, kako sami kažu, ne mogu povratiti svoj novac jer je za to potreban originalni račun koji glasi na ime pacijenta.

Jedna od njih je i Mirela Šišić, majka desetogodišnje djevojčice Dije, koja je prije više od devet godina oboljela od dijabetesa.

Mirela Šišić sa kćerkom Dijom koja je prije više od devet godina oboljela od dijabetesa

- Lijepo zvuči ta odluka Zavoda zdravstvenog osiguranja KS kada bi svaki roditelj imao nekog od familije, prijatelja, poznanika u inostranstvu, koji bi mogao kupiti senzore i poslati ih u BiH sa originalnim računom koji mora glasiti na ime pacijenta – priča Mirela.

Kaže kako je njeno dijete prvi korisnik senzora u Sarajevu, ali ona do sada nije uspjela refundirati troškove jer nemaju originalni račun.

- Znači dijete koristi senzore od 2016. godine kontinuirano, ali pravo na refundaciju troškova do sada nismo ostvarili. Jednostavno sam odustala pokušavajući to – govori Šišić koja je, kako kaže, do sada na kupovinu senzora dala hiljade KM.

Oni koji povrat novca mogu ostvariti zabrinuti su da li će Zavod zdravstvenog osiguranja KS produžiti mogućnost refundiranja troškova i nakon 19. juna do kada važi prošle godine postignut dogovor.

Nađa Kumrić, predsjednica Udruženja dijabetičara djece i omladine Kantona Sarajevo, kaže kako je Udruženje prošle godine dobilo obećanje da će dogovor, po isteku, ponovo biti produžen.

- Zavod je u međuvremenu trebao pokrenuti tender za registraciju senzora koji su trebali doći u BiH, što bi olakšalo život, prije svega onim roditeljima koji nemaju nikoga u inostranstvu jer bi ih mogli napokon kupiti u BiH. Nemamo informaciju dokle se došlo sa tim tenderom, vjerovatno je i pandemija dodatno usložnila rješavanje i tog pitanja – navodi Kumrić.

Nađa Kumrić, predsjednica Udruženja djece i omladine oboljele od dijabetesa

Na pitanje, šta mogu uradi roditelji koji nemaju nikoga u inostranstvu, a moraju djetetu kupiti senzore, Kumrić odgovara da se takvi trebaju sami registrirati preko Abbottove stranice (Američka farmaceutska kompanija), i putem kreditne kartice naručiti i platiti senzore.

- Preko Zavoda je ove godine za svaku osobu bila omogućena refundacija 26 senzora i jedan čitač, naravno naglašavam ukoliko su roditelji posjedovali originalne račune. Oni koji ga nisu imali, nisu ni mogli ostvariti to pravo. Takvim porodicama Udruženje pokušava pomoći na način da redovno nabavlja trakice za mjerenje šećera u krvi koje se potom dijele onima koji nemaju senzore – objašnjava.

Nedostatak inzulinskih pumpi

Kumrić je pomenula i dugogodišnji problem nedostatka inzulinskih pumpi, koje, kako je rekla, samo jedan dio djece u Kantonu Sarajevo ima.

- Inzulinsku pumpu treba imati svako dijete, jer je regulacija dijabetesa puno bolja, ali su i rjeđe komplikacije sa dijabetesom u budućnosti. Stalno apeliramo i prema federalnom i kantonalnom zavodu da svoj djeci sa dijabetesom omoguće inzulinske pumpe. Staromodna metoda regulacije šećera u krvi, putem davanja pena, odavno nije dobra ni pouzdana. Sa inzulinskim pumpama puno bolje se očuvaju svi organi. Sve zemlje u regiji svojoj djeci osigurale se kvalitetne inzulinske pumpe. Mi smo zadovoljni i ovim što imamo, ne biramo, samo ih treba imati svako oboljelo dijete. Dijete koje nema inzulinsku pumpu ni kontinuirani mjerač šećera u krvi, "dnevno se bode oko 20 puta". Imamo takvih mališana, a još ih je više u drugim gradovima jer je u Kantonu Sarajevo ovo pitanje još ponajbolje riješeno – nagla[ava Kumrić.

Istaklaje i problem povećanog broja oboljele djece od dijabatesa tipa 1 u posljednjih nekoliko mjeseci.

- Udruženje trenutno broji 180 članova, ali ta se brojka stalno mijenja, odnosno povećava. Tokom pandemije bilježimo dva do tri puta veći broj oboljele djece i omladine nego u periodu prije. Mi smo u Kantonu Sarajevo u januaru imali čak desetero novooboljele djece, a svaki mjesec bilježimo između pet i 10 novih slučajeva. Obolijevaju sva djeca, od dvije, pa do 17 godina. Djeci jednostavno prestane da radi gušterača koja isporučuje inzulin. Nakon toga oni su do kraja života primorani da sami sebi vještački daju inzulin - kaže Kumrić.

Pitali smo i Sakiba Katanu, direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja KS, hoće li roditelji djece sa dijabetesom i nakon 19. juna moći i dalje refundirati troškove za kupljene mjerače šećera u krvi, ali i šta je sa tenderom za registraciju senzora u BiH?

- Mi smo od prošle godine omogućili refundaciju troškova za kupljene kontinuirane mjerače šećera u krvi i to dosta dobro funkcionira. Za to smo se odlučili jer u državi nije bilo nijednog registrovanog senzora. U međuvremenu dobili smo obavijest da je jedna firma registrovala jedan aparat za kontinuirano mjerenje šećera u krvi. Zavod poduzima sve napore na izmjeni uredbe o ortopedskim pomagalima koja će omogućiti da se tenderi ne provode, nego da se jednostavno ode i kupi senzor kod ovlaštenog dobavljača, a da Zavod utvrdi učešće u tom pomagalu. Mislim da će se vrlo brzo raditi na toj izmjeni uredbe kako bismo spremni dočekali šesti mjesec kada istječe donesena odluka. Mi ćemo se zaista potruditi da svi korisnici dobiju ono što im je potrebno - kazao je Katana.