Potpisivanjem ugovora o otkupljenju rukopisa "Schindlerov lift", Darka Cvijetića- glumca, reditelja i pisca iz Prijedora, danas je direktor Kamenrog teatra 55, Emir Hadžihafizbegović, najavio njegovu scensku adaptaciju, koju će, 2021. godine, režirati gost iz Srbije- Kokan Mladenović.

Na scenu Kamenrog teatra 55 postavit će djelo koje je, kako je autor istakao na današnjoj promociji, u okviru festivala "Dani Jurislava Korenića", lako čitljivo, ali teško svarivo.
Teško svarivo jer u prvom licu, glasom razuma, govori o zlu koje je tokom rata vladalo u malom bh. gradiću, gdje on i danas živi. Teško svarivo jer progovara u ime onih koji više ne mogu da govore, koji ne znaju da govore, ili ne žele da govore.

Knjiga ne nudi odgovore, kroz nju autor postavlja brojna pitanja, a između ostalog: kako je bilo moguće da su ljudi bili obični zečići prije rata, u ratu postali tolike zvijeri, a poslije rata opet zečići.

- Ovo je knjiga o usamljenosti i sramu. Moja knjiga je pokušaj da se odbrani ljudskost, da se izađe iz zone komformizma, jer, ovaj svijet se potrudio da proizvede društvo potpuno obezljuđeno- istakao je Cvijetić.

Radnja romana dešava se u crvenom soliteru, gdje autor i danas živi na devetom spratu. U romanu progovara bez dlake na jeziku o svim zvjerstvima koja su se tu događala, a glavni likovi su zapravo njegove komšije, koje je potpisao imenom i prezimenom. ¸

- U romanu je malo onoga što možemo nazvati fikcija, jer je 90 posto stvarnost. Ja sam ljude nazivao stvarnim imenima- ustvrdio je Cvijetić.

Tu je dosta i simbolike, marka lifta je Schindler i asocira na oskarom nagrađeni film o holokaustu "Schindlerova lista". Lift je u ovom romanu simbol ubica, a okosnica romana je priča o djevojčici Stojanki, koja je opet simbol sve nevine djece i svih nevinih ljudi koji su stradali u ratu. Crveni soliter simbolizira bivšu državu Jugoslaviju, jer, u njemu su zajedno živjeli i Bošnjaci i Srbi.

{$galerijaFotografija}

- Taj soliter nije ništa drugo nego "Prokleta avlija" Ive Andrića, samo što ja svoje likove svakodnevno srećem. Mnogi od njih su kupili roman i pročitali. Jedan od njih je vozač bagera, koji je srušio cijelo bošnjačko naselje. Sreo me je, pozdravio i rekao: “čitao sam ti roman. Odličan je. Neko je morao progovoriti“. On sebe ne prepoznaje tu kao zločinca. Zapravo, ne želi se prepoznati. To vam je kao da ispred sebe stavite ogledalo, ali sve vrijeme pušete u njega, kako bi slika bila zamagljena. Zato je Prijedor danas grad gdje živi 37 osuđenih ratnih zločinaca, i svakodnevno, oni i njihove žrtve se susreću. To je bio jedan od razloga zašto sam napisao ovaj roman koji sam u sebi nosio 23 godine. Ubijao me je, ali preživio sam ga. Znam da sve to mora ostati zapisano, da mora ostati zapisano da je moguće to vječito zlo u čovjeku, jer valja nama jednog dana otići odavde. Jer mi smo vidjeli i lica i obraznice onih najgorih i najnevinijih među nama- istakao je Cvijetić.

Pojašnjavajući da može razumjeti ljude koji su se sukobljavali na frontovima, isto tako ne može razumjeti one koji ubijaju u soliteru i ispred njega. Upravo njegove komšije, ubile su i glavnu junakinju "Schindlerovog lifta".

- Ubili su djevojčicu po imenu Stojanka, koja je za vrijeme rata došla u naš soliter. Igrala se u haustoru sa drugom djecom. Lift je stao, a ona je provukla glavu. U tom momentu, struja je došla, neko je pozvao lift, i djevojčici je odrubljena glava. Njena krv, i danas se nalazi na zidu blizu tog istog lifta. Niko je nikada nije obrisao, i sada ja vas pitam: "kakvi smo to mi ljudi?". Nedavno sam upoznao njenu majku koja živi u selu blizu Prijedora. Našli smo se na mjestu gdje je Stojanka sahranjena. Ipričala mi je da su iz Zagreba tokom rata pobjegli u Prijedor. Sa sbobom su ponijeli i grob svoga petogodišnjeg sina, a ovdje su im ubili djevojčicu koja bi danas imala 33 godine. Ali, danas, Stojanka i njen brat leže jedno kraj drugoga, bez spomen ploče, jer, njena majka nema sredstava da svojoj djeci to obezbijedi. Pitao sam je i da li zna ko je pozvao lift, a odgovorila mi je da su joj rekli da je to bio Milutin sa devetog sprata. Milutin sa devetog sprata  je moj otac. Bio je u toj grupi ljudi koji su čekali lift. On je umro, i ja ga sada ne mogu pitati šta se dogodilo, zato je ova knjiga grob za tu djevojčicu- ispričao je vidno potresen autor.

Susret sa Stojankinom majkom bit će opisan u beogradskom izdanju romana “Schindlerov lift“.

- Osjećam da mi je dužnost da i o tome progovorim- zaključio je Cvijetić.

Trenutno piše roman, čija tema je ponovo rat.

- O čemu drugo da pišemo mi koje je rat obilježio- poručio je Cvijetić.