Dreković je optužen da je u periodu od 21. maja do 7. juna 1995. godine artiljerijskim jedinicama u mjestu Bjelimići kod Konjica naredio neselektivne napade na srpske civile u Kalinoviku.

Artiljerijske jedinice su, prema optužnici, izvele tri napada, u kojima je jedna 15-godišnjakinja ubijena, a nekoliko civila ranjeno.

Tužilac Vladimir Simović, koji je zastupao optužbu u ovom predmetu, u završnim riječima je ustvrdio da je Tužilaštvo dokazalo "da su sve osobe – koje su ranjene i ubijene u granatiranju – civili, djeca koja su se vraćala iz škole, te da nisu uzimala učešće u oružanom sukobu".

Prema njegovim riječima, Tužilaštvo je saslušanjem svjedoka i materijalnim dokazima uspjelo dokazati da je od kraja maja do polovine juna 1995. godine bilo granatiranje Kalinovika.

- Ramiz Dreković je kao komandant Armije RBiH s direktnim umišljajem naredio potčinjenim jedinicama Četvrtog korpusa da granatiraju Kalinovik u kojem je živjelo civilno stanovništvo, prilikom čega su stradali civili i oštećen veliki broj objekata - ustvardio je Simović.

Tokom suđenja koje je trajalo četiri godine, a kako je to u završnim riječima istaknuo njegov branilac Mirsad Crnovršanin, Tužilaštvo BiH nije materijalnim dokazima potkrijepilo tvrdnju da su se radnje iz optužnice desile na način kako je to u njoj i opisano.

Između ostalog, naveo je i da je vremenski period u optužnici paušalan.

Govoreći o 26. maju 1995, Crnovršanin je istakao i da se optuženi nalazio u Jablanici, a ne na isturenom komandnom mjestu (IKM) u Bjelimićima, kao i da je vještak odbrane vojne struke zaključio da naređenje od ovog dana nije dostavljeno komandi IKM-a, da ne postoji nijedan izvještaj od istog dana koji spominje civilno stanovištvo, niti se spominje realizacija naređenja.

On je pojasnio da je Dreković u maju samo u tri navrata bio na IKM-u.

- Iz materijalnih dokaza Vojske Republike Srpske (VRS) do kojih je došla odbrana, proizilazi da nije bilo granatiranja naseljenih mjesta Kalinovika i da je stanje potpuno stabilno i mirno - kazao je branilac Crnovršanin.

On se osvrnuo i na 3. juni iste godine, kazavši da Tužilaštvo nije prezentovalo dokument ili naredbu kojom Dreković naređuje napad bilo kakvih civilnih ciljeva u Kalinoviku tog dana.

Tokom završnih riječi, odbrana se često pozivala na nalaze svojih vještaka, kao i na prikupljenu materijalnu dokumentaciju, te istakla, između ostalog, da dokazi upućuju da djevojčica nije ranjena i poginula u centru, već u širem rejonu Kalinovika.

Vještak odbrane je, kako je rečeno, zaključio da su druga djeca ranjena također u širem rejonu, što potvrđuju i materijalni dokazi VRS-a.

Crnovršanin je kazao i da je u ovom predmetu ostalo nerazriješeno koje jedinice kojeg korpusa su bile potčinjene Drekoviću, što je Tužilaštvo moralo precizirati.

- Ko je komandovao ovim jedinicama? Ne možete u optužnici napisati: "Ispalili više projektila po centru Kalinovika". Pa ne radi se o vatrometu, časni Sude - kazao je branilac.

Drekovićev drugi branilac Kadrija Kolić kazao je da iz planskih dokumenata ne proizilazi da je optuženi ikada naredio gađanje civilnih ciljeva, već da je kontinuirano zabranjivao kršenje međunarodnog humanitarnog prava.

Sam Dreković je Sudu kazao da ni u jednom planskom dokumentu Vijeće neće naći napad na civilni cilj, te da su svi planirani ciljevi Četvrtog kropusa bili vojni.

- Nikada nisam imao ni primisli da izdam naredbu koja se nalazi u dispozitivu optužnice - kazao je general Dreković.