Bila je predsjednica Udruženja Majke Srebrenice i do posljednjeg daha ova heroina borila se da se istina o genocidu prenosi, da se o četničkim zlodjelima priča, da se pronađu kosti njihovih najmilijih i da se dostojanstveno isprate na vječni počinak...

Ukopala je Hatidža svoja dva sina, Azmira i Admira, jedan je imao 18, a drugi 21 godinu kada su svirepo ubijeni, te i svog supruga Abdulaha, i bez igdje ikoga čekala je pravdu za sve stradale. Ostala je i bez brojnih drugih članova porodice, a u svoju Srebrenicu vratila se 2003. godine.

Bila je glas svih majki koje su tražile svoje sinove i muževe.

- Voljela bih danas jedno moje dijete, nego čitav svijet, i tako svaka majka, bez obzira na to kako se zvala. U nekoga je poginulo dijete zato što je moralo tamo ići jer ga je neko tjerao, moji su poginuli samo zato što su se zvali kako su se zvali. Njima nije uzeto oružje iz ruku, njima je iz ruku uzeta olovka. I nikad neću oprostiti! Onima koji su to uradili, neka Bog sudi, ali njihovoj djeci Bog dao svako dobro -  govorila je za života Hatidža.

Često je znala kazati kako je ona ubijena kada su ubijena njena djeca.

- Sve što sam imala, meni je ubijeno. I ja sam ubijena kad su ubili moju djecu. Ovakvih kao ja ima u Bosni i Hercegovini koliko hoćete. Možete zamisliti kako je provoditi Bajram kad nema ko vrata da otvori, kad dođu rođendani djeci, a njih nema. Moja agonija nikad neće stati. Meni je presuđeno kad su moja djeca ubijena. Moja duša, kad bi se mogla otvoriti, tuga bi prekrila cijeli svijet. Teško je i zamisliti koliko čovjek čovjeku može zagorčati život – kazala je Hatidža.

Ukopana je u Bektićima u Sućeskoj, a sjećanje na nju nikada neće izblijediti jer je ostavila duboki trag, sve što je radila, radila je iskrenog nijeta i čistog srca.

- Srebrenička majka Hatidža Mehmedović u vječnosti će sad grliti svoje sinove. Njenu borbu za istinu i nezaborav dužni smo nastaviti i zastati zbog nje u tišini. Pokloniti se, pomoliti i biti bolji - objavila je Jadranka Kosor nakon vijesti da je Hatidža preminula.

I Emir Suljagić je pisao o Hatidžinim djelima i o tragu koji je iza sebe ostavila.

- Njena smrt je kraj jedne ere. Nažalost, niko nikad neće ispričati njenu priču. A to je bio zadatak naše generacije. Osjećam se kao da mi je umro najrođeniji. I kao da smo je izdali jer nismo naučili ništa od nje - istakao je Suljagić nakon njene smrti.

- Hatidža je predstavljala snage koje su učinile da Majke Srebrenice postanu snažna moralna sila i primjer za preživjele širom svijeta. Ona je odgovorila na zločin koji je počinjen nad njenom porodicom tako što je intenzivno tragala za pravdom. Ona je u sebi objedinjavala suosjećanje sa žrtvama i odlučnost traganja za istinom – saopćili su tada iz ICMP-a.

Kakanjska muallima Elvedina Plasto je obavila hadž za rahmetli Hatidžu Mehmedović, a novac su uplatile djevojke i žene, džematlijke, neke od njih je čak nisu ni poznavale. Željele su učiniti nešto za ženu iza koje nisu ostali evladi da upućuju dove za nju i da pošalju bedela na hadž, ali s obzirom na trag koji je ostavila svojoj borbom i svojim postojanjem, ostalo je jako puno Hatidžine djece koja će je se sjećati i upućivati dove za nju.