Cilj dostavljanja tih dokumenata je pokušaj vezanja statusa entiteta RS-a sa statusom Kosova uoči predstojećih pregovora Srbije i Kosova u Washingtonu, što je potvrdio i sam Dodik. Drugim riječima, Dodik nastoji nametnuti kao temu u Bijeloj kući separatističke politike entiteta RS.

Iako je sadržaj Dodikovih dokumenata izazvao burne reakcije u probosanskoj političkoj javnosti, on zapravo nosi mnogo pogubnije posljedice po Srbiju i entitet RS, čije bi javnosti trebale kontačno shvatiti da su upravo oni najveće žrtve Vučićevih i Dodikovih manipulacija. Konačni rezultat ovakvog "političarenja" može biti jedino degradacija srpskog naroda, ekonomije Srbije i njenog međunarodnog ugleda, koji je u svakom slučaju ne nezavidnom nivou.

Ono što privlači pažnju jeste izostanak političkog sluha HDZ-a BiH i Hrvatske, pa i predsjednika Zorana Milanovića. Naime, Dodik je najavio nametanje iste teme Hrvatskoj i Milanoviću, a posredstvom šefa HDZ-a BiH Dragana Čovića. Da li to znači da Dodik, čovjek sa američke crne liste, može diktirati tempo na političkoj sceni i Beogradu i Zagrebu? Dodik se ne namjerava tu zaustaviti, već pokušava preko Vučića diktirati i pregovore u Washingtonu između Kosova i Srbije.

Od ranije je sasvim jasno da Dodik ne razumije baš najbolje međunarodne odnose, a naročito način na koji funkcionira administracija predsjednika SAD-a. Uprkos potrošenih nekoliko desetina miliona dolara na lobiranje u Washingtonu, jedini rezultat tog investiranja je Dodikova pozicija na američkoj crnoj listi, na kojoj mu društvo pravi stranački kolega Nikola Špirić.

Funkcija predsjednika SAD-a i njegove diplomatije je preozbiljna da bi joj Dodik nametao teme, što je činjenica koja potvrđuje izostanak bilo kakvog smisla u pokušajima iz entiteta RS da utječu na međunarodne odnose.

Ono što je Dodik uspio jeste u domaćim okvirima, a to je "izboriti se za naklonost" Dragana Čovića, sa kojim neumorno radi na destabilizaciji BiH. Takva politika ne samo da je sputavala BiH i sve njene građane, već je redovno skupo koštala cijeli region, što bi zvanični Zagreb trebao bolje razumijevati od Čovića i Dodika.