Jedan od tri inženjera koji su spriječili još veću nuklearnu katastrofu u Černobilu, što je ovjekovječeno i u istoimenoj HBO-ovoj seriji koja je proglašena za najbolju svih vremena, je kazao da je "samo radio svoj posao".

Oleksiy Ananenko, koji sada ima 59 godina, prolazio je kroz poplavljene hodnike s još dvojicom muškarca kako bi ispustio vodu ispod elektrane i spriječio još jednu eksploziju. Hrabri poduhvat trojice inženjera jedan je od najdramatičnijih i najzahtjevnijih trenutaka serije.

Nakon upozorenja o neposrednoj opasnosti od druge eksplozije, trojica muškaraca su se dobrovoljno prijavila kako bi spasili "milione života".

Ali Ananenko, koji sada živi u skromnom jednosobnom stanu na periferiji Kijeva, insistira na tome da ono što je radio nije herojski čin. U toj epizodi glumci koji glume Ananenka i još dva inženjera, Valeriyja Bespalova i Borisa Baranova, pokušavaju isprazniti spremnik za vodu smješten deset metara ispod zapaljenog reaktora. Nuklearni stručnjaci strahovali su da bi se mogla dogoditi druga eksplozija, ukoliko bi super-vruće radioaktivno gorivo progorjelo kroz betonski pod i reagiralo s velikom količinom vode u spremniku.

Međutim, uprkos strahovima od druge eksplozije, razmjeri katastrofe u to vrijeme nisu bili jasni.

- Nikad se nisam osjećao kao heroj. Radio sam svoj posao. Naređeno mi je da odem tamo, pa sam otišao. Nisam se plašio – kazao je Ananenko, prenosi Daily Mail.

Dodao je da su trojica muškaraca, prikazana u seriji kao volonteri za samoubilačku misiju, samo poslušali naredbe, a da nisu bili jasno upoznati sa rizicima.

Zaštićeni samo ronilačkom opremom i jednostavnim respiratorima, trojica inženjera su krenula kroz djelomično poplavljeni koridor ispod reaktora. Koristeći svjetiljke, uspjeli su pronaći brave za spremnik vode u mraku i brzo ih otvorili.

- Odmah sam čuo buku koja je značila da se voda prazni. To je bilo sjajno – izjavio je Ananenko.

Međutim, gledajući scenu na TV seriji, istaknuo je neke netačnosti. Pokazujući na cilindre s kisikom, rekao je: "Nismo ih imali".

- I hodali smo brže od toga. Zašto brže? Jer ako biste išli polako, doza (apsorbiranog zračenja) bila bi veća – pojasnio je.

Uprkos tome što su sa sobom nosili dva dozimetra, Ananenko je rekao da se ne sjeća tačnog iznosa količine zračenja koje je njegovo tijelo apsorbiralo.

- To znači da nije bilo jako visoko - rekao je.

Od trojice inženjera, Bespalov je također živ i nastanjen je u istom okrugu kao i Ananenko. Boranov je preminuo 2005. godine. Ananenko nije imao ozbiljnih zdravstvenih problema odmah nakon misije i mogao je nastaviti raditi u nuklearnom sektoru do 2017. godine. Međutim, černobilski veteran bio je prisiljen otići u penziju zbog saobraćajne nesreće zbog koje je pao komu.

Odlikovan sovjetskim i ukrajinskim medaljama, Ananenko sada prima mjesečnu državnu penziju od oko 369 eura.

Još jedan bivši černobilski radnik, Oleksiy Breus, koji je bio tehničar u reaktoru četiri, izjavio je kako je njegov dojam o mini seriji "pozitivan u cjelini", ali je imao neke kritike.

- Nuklearni naučnici su prikazani kao ljudi koji se plaše svega i boje se svojih šefova, ali u stvarnosti su bili vrlo odlučni – kazao je.

Breus je dodao da niko od operatera nije pobjegao nakon eksplozije. Naprotiv, novi su ljudi došli pomoći.

Sergiy Parashyn, bivši direktor černobilske elektrane, koji je vodio ogranak sovjetske komunističke partije kada se dogodila katastrofa, također je komentirao emisiju.

Razgovarao je s novinarima u obnovljenom podzemnom bunkeru koji je prikazan u seriji kao mjesto sastanaka visokih dužnosnika elektrane i dužnosnika, a prikazane scene ocjenjuje kao nerealne.

- Zapravo, stručnjaci su pokušavali otkriti šta učiniti, ali u seriji su samo odbacili informacije - rekao je.