Nakon 24 godine

Četverogodišnjoj Kemali pucao u potiljak: Ko je ubica kojeg Švicarska izručuje u BiH

Objavljeno: 21.10.2019. u 22:40 Autor: M. M.

Iz automatske puške ubio Mirsada (18) i njegovu suprugu Nerminu (16), pa se vratio po drugo dijete i ubio ga pucnjem u potiljak, dok je Lakić držao žrtve da ne pobjegnu. Nakon svega, tijela su pobacali u vodu, a onda otišli u Pantićev stan da podijele novac

FOTO: ILUSTRACIJA

Odbjegli ubica Zoran Pantić (44) uhapšen je nakon 24 godine skrivanja u Švicarskoj i trenutno se nalazi u ekstradicionom pritvoru, a u BiH bi trebao biti izručen u narednom periodu. On je 22. oktobra 1995. godine pobjegao iz zatvora u Bijeljini gdje se nalazio na odsluženju dugogodišnje robije zbog ubistava članova porodice Isić iz Teslića.

Osuđen je na 12 godina i 10 mjeseci zatvora, jer je u oktobru 1993. godine ubio muškarca, ženu i dijete.

Kako je potvrdila načelnica Odeljenja za odnose s javnošću MUP-a RS-a Mirna Miljanović, pripadnici kriminalističke policije MUP-a RS-a locirali su Pantića u Švicarskoj poslije nekoliko godina intenzivnog rada. Pantić  se u toj zemlji oženio švicarskom državljankom, uzeo njeno prezime i podnio zahtjev za državljanstvo. Prethodno je preuzeo identitet svog brata, odnosno imao je dokumente na ime Dalibor Pantić, pod kojim se oženio, predstavljajući se kao državljanin Srbije.

Pantić je sredinom oktobra 1993. godine sa više osoba obećao šestočlanoj bošnjačkoj porodici Isić iz sela Gornji Rankovići kod Teslića, koja se u to vrijeme nalazila u hotelu "Krin" u Bijeljini, da će ih za određenu sumu novca prebaciti na teritoriju Srbije preko rijeke Drine. Članove porodice Isić Pantić je sa još nekoliko osoba povezao teretnim vozilom TAM ka Drini, ali se tokom puta sa saučesnicima dogovorio da porodicu Isić ubiju i uzmu im novac i druge dragocjenosti.

Tijela pobacali u vodu

U nastavku prenosimo dijelove teksta novinara i publiciste Jusufa Trbića, zasnovan na navodima iz presude ovoj grupi monstruma.

"Polovinom aprila 1995. godine izrečena je presuda grupi ubica za stravične zločine nad Bošnjacima. A povod da im se sudi bio je banalan: nakon niza ubistava, članovi ove grupe su opljačkali kuću Steve Jankovića u Suhom Polju, pa su ih uhvatili. Optuženi su bili: Branko Đurić Grbo, rodom iz Bosanskog Broda, Zoran Pantić Pinc rođen u Odžaku, Željko Lakić iz semberskog sela Međaši, Vukašin Karolić Vule iz Martinaca, Rade Novaković Papagaj iz Ljeskovca kod Bijeljine, Zoran Tešanović Zoka iz Međaša, Vlajko Mihajlović iz Velike Obarske, Zoran Jović iz Srednjih Zagona, Radovan Mitrović iz Međaša, Milorad Simanić, koji je također živio u Međašima, i drugi. U istrazi su okrivljeni priznali i zločine pred kojima pamet staje.

(...) Šta su radili do septembra, ne zna se, ali se zna kako su tada likvidirali cijelu porodicu Isić. Oni su stigli iz Teslića, jer im je Rahman Isić poslao papire da idu u Njemačku. U grupi su bili: Rahmanova supruga Belkisa (1970), njegova djeca Kemal (dvije) i Kemala (četiri godine), Rahmanova majka Devla (1949) i osamnaestogodišnji brat Mirsad i njegova šesnaestogodišnja supruga Nermina.

Isići su se uredno javili Crvenom krstu, pa policijskoj agenciji za deportacije "Evropa", a oni su ih smjestili u hotel, dok ne dođe vrijeme da idu. Sreo ih je Zoran Tešanović, i kad je čuo da hoće da idu, ponudio im je da ih njegova grupa prebaci preko Drine. Dalje je sve išlo uobičajenim tokom. Odvezli su ih Lakićevim kamionetom u blizinu njegove vikendice na obali Drine u Balatunu i najprije ih opljačkali do gole kože. A onda je Đurić pucao iz automata u jednu ženu. Kad je mlađe dijete počelo plakati, on ga je uzeo ispred sebe i pucao mu u potiljak. Iz blizine, hladnokrvno. Onda je pušku dao Pantiću, koji je ubio Mirsada i njegovu suprugu, pa se vratio po drugo dijete i ubio ga pucnjem u potiljak, dok je Lakić držao žrtve da ne pobjegnu. Nakon svega, tijela su pobacali u vodu, a onda otišli u Pantićev stan da podijele novac. (...) To je ono što su sami priznali.

Osuđeni su na najblaže kazne, ispod zakonskog minimuma, jer su imali olakšavajuće okolnosti. Svi su bili mladi, oko 20 godina, bili su u lošem materijalnom stanju, a presudna olakšavajuća okolnost je bila to što su svi bili – pripadnici Vojske Republike Srpske. Sve žrtve su bile Bošnjaci. Niko od njih nije odslužio kaznu do kraja. Zoran Pantić Pinc je, ubrzo nakon presude, pušten iz zatvora da prošeta sa sestrom koja je došla iz Švicarske da ga vidi. I nikad se više nije pojavio. Branko Đurić Grbo je prebačen u Srbiju, gdje je nastavio da se bavi kriminalom. Željko Lakić živi mirno u Međašima. I svi ostali su danas pošteni i poštovani građani."

Tražit će obnovu postupka

Pantić nakon što bude izručen namjerava da pokrene obnovu postupka za teško ubistvo, rekao je advokat Miodrag Stojanović, koji je prije 25 godina osudio Pantića za ovo teško ubistvo.

Pantić, koji se Stojanoviću obratio pismom u kojem traži pomoć oko pronalaska advokata, sada tvrdi da nije učestvovao u tom ubistvu i da je "to priznao pod batinama, te da traži da mu se u obnovljenom postupku omogući da kaže svoje mišljenje".

Advokat podsjeća da je presuda Pantiću pravosnažna, pa će nastaviti da izdržava kaznu.

- Filmska je priča o tome kako je pobjegao, došao do Švicarske i promijenio identitet, izigrao vlasti Švicarske, oženio njihovu državljanku i dobio švicarsko prezime, državljanstvo, dvije kćerke i unuče -  kaže Stojanović, prenosi Srna. 

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije