open-navfaktor-logo
search
Intervju
Ćerimagić: Evropska komisija je odlučila ne poslušati preporuke za BiH, trebali bi pojasniti svoje motive
Mi ne znamo, pojašnjava Ćerimagić, šta od pobrojanog u 14 prioriteta Mišljenja Evropske komisije je potrebno da bi BiH dobila preporuku za kandidatski status
09.06.2019. u 21:19
get url
text
Adnan Ćerimagić

Adnan Ćerimagić, analitičar berlinskog think tanka Inicijativa za evropsku stabilnost (ESI), govorio je u intervjuu za Faktor o posljednjem Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu BiH za dobijanje kandidatskog statusa, o porukama koje sadržaj tog Mišljenja nosi i o evropskoj perspektivi naše zemlje.

U medijima se pojavila informacija o inicijativi koju su navodno pokrenule članice EU-a, njih 13, a kojom se nastoji pismeno potvrditi da je proširenje EU-a na zemlje Zapadnog Balkana i dalje kredibilna opcija. Istovremeno postoji mogućnost da Sjevernoj Makedoniji i Albaniji neće na ministarskom sastanku u junu biti odobreni datumi početka pregovora o članstvu. Radi se o dvije informacije oprečnog karaktera. Koja je, prema vašem mišljenju, bliža istini kada je odnos EU-a prema proširenju na zemlje Zapadnog Balkana u pitanju?

Istina je da se politika proširenja EU-a nalazi u dubokoj krizi i da je u srcu te krize gubitak povjerenja u nju. Sve su glasniji oni političara u EU koji ne vjeruje da EU ima koristi od priključenja zapadnog Balkana. Njihovi strahovi odražavaju i poziciju većine građana EU-a koji su protiv daljeg proširenja u EU. U novembru prošle godine u Njemačkoj i Francuskoj njih čak 60 posto. Povjerenje gube i građani zapadnog Balkana. U julu prošle godine skoro pola građana regiona bilo je mišljenja kako je članstvo u EU za njihove zemlje loše ili ni loše ni dobro.

Tu je onda i vrlo rašireni gubitak povjerenja da proces priključenja u EU vodi do poboljšanja stanja u zemljama Zapadnog Balkana. Crna Gora i Srbija o članstvu u EU pregovaraju duže od pola decenije, ali stanje u tim zemljama nije ništa bolje, a prema ocjeni Evropske komisije je i čak gore nego u Sjevernoj Makedoniji. Zbog svega toga vlade i parlamenti zemalja članica sve teže i teže donose bilo kakvu političku odluku koje zemlje Zapadnog Balkana vode korak bliže EU. Čak i kada je u pitanju Sjeverna Makedonija, s kojom se još uvijek ne otvaraju pregovori, iako je ispunika sve uslove i više od toga.

Kada je BiH u pitanju, sliježu se utisci nakon objavljenog Mišljenja Evropske komisije. Nakon početnog entuzijazma zbog proste činjenice da je Mišljenje objavljeno, analiza njegovog sadržaja je taj entuzijazam u najmanju ruku neutralisala. Koliko je, sudeći prema predstavljenom Mišljenju, BiH daleko od kandidatskog statusa, a zatim započinjanja pregovora i u konačnici članstva u EU?

BiH je u ovom trenutku jako daleko od kandidatskog statusa. Nažalost, Evropska komisija je propustila šansu da nam u mišljenju preciznije otkrije koliko daleko. Mi ne znamo šta od pobrojanog u 14 prioriteta Mišljenja Evropske komisije je potrebno da bi BiH dobila preporuku za kandidatski status. Naravno, odluku o kandidatskom statusu donose jednoglasno zemlje članice EU-a. Razgovori nisu ni krenuli među njima o tome šta je od tih 14 prioriteta dovoljno za kandidatski status i šta će biti eventualno dodatno potrebno. Nakon ljeta se očekuju razgovori zemalja članica o Mišljenju, ali ne vjerujem da će ti razgovori uskoro rezultirati nekom jasnijom slikom.

Kada su u pitanju kandidatski status i otvaranje pregovora, BiH je dobila Mišljenje koje je isto kao Mišljenje koje je Albanija dobila 2010. godine. Preporuku za kandidatski status Evropske komisije Albanija je dobila 2012. godine, a zemlje članice su dodjelile taj status 2014. godine. Devet godina nakon Mišljenja Albanija još uvijek nije otvorila pregovore i ne zna se kad će. U ovom trenutku, nažalost, to je perspektiva procesa priključenja BiH u EU.

Institucije EU-a jako dobro poznaju stanje u BiH, domaće političke aktere i njihov odnos prema evropskim integracijama i pratećim reformskim procesima. Uzimajući u obzir sve specifičnosti BiH, mogu li se utvrđeni kriteriji za dobijanje preporuke za otvaranje pregovora interpretirati i kao poruka da su vrata EU-a za BiH ipak zatvorena?

Kada mi je lista 14 priroriteta Evropske komisije prvi put predstavljena i kada sam saznao da će Mišljenje biti bez bilo kakve preporuke za kandidatski status, moja prva reakcija je bila da je Komisija o tome odlučila u nekom vakumu, u nekom paralelnom svijetu potpuno odvojenom od bh. stvarnosti i situacije u zemljama članicama EU-a.

Da bi se ostvario značajan napredak u 14 prioriteta Evropske komisije u BiH će biti potrebno okupiti većine u parlamentima i vladama o nekoliko ustavnih reformi, ogromnom broju zakonodavnih izmjena, i tako dalje. Svi znamo koliko je to teško, koliko vremena i volje će to tražiti.

Ako uzmete u obzir vrlo, vrlo loš ugled koji BiH ima u EU, među onim koji promatraju situaciju na zapadnom Balkanu, kao zemlja političkog, ekonomskog i društvenog haosa i bezvlašća, na rubu raspada, te kada vidite koliko je teško Sjevernoj Makedoniji da uvjeri zemlje članice da je spremna za otvaranje pregovora, onda je jasno će za približavanje EU svi u BiH morati uraditi jako, jako puno da bi promjenili sliku koja o njoj postoji.

Svjedočimo izjavama pojedinih bh. zvaničnika koji dio obaveza koje nameće Evropska komisija već odbacuju kao neprihvatljive, poput eliminiranja etničkog veta pri odlučivanju, prijenosa nadležnosti sa entiteta na državu BiH, usvajanja nacionalnog programa integrisanja ili formiranja vrhovnog suda BiH. Kako može EU pomoći BiH da prevaziđe opstrukcije koje zagovornici ovakvog isključivog pristupa kreiraju?

Mislim da preporke za kandidatski status i otvaranje pregovora, same za sebe, neće biti dovoljne da motiviraju potrebne većine u parlamentima i vladama da urade ono što Komisija očekuje od njih. Političari i građani u BiH moraju vjerovati da su sve te promjene u njihovom interesu, da su direktno povezane sa dostizanjem EU standarda, te da će ih dovesti na bolje mjesto.

Dakle, bit će potrebno nešto puno veće od samih preporuka. Ali, to nije specifićnost samo BiH već čitavog regiona. Svima na zapadnom Balkanu je nužno nešto više od kandidatskog statusa, pregovora, poglavlja i decenijama udaljenog članstva u EU da bi bili motivirani da provode reforme.

Mi u ESI-u zagovaramo prije svega da EU puno detaljnije, jasnije i direktnije opisuje koliko su zaista zemlje Zapadnog Balkana daleko od projeka EU-a, te da za napredak u dostizanju tog prosjeka ponude daleko značajniju financijsu podršku, članstvo u zajedničkom tržištu i podršku u stvaranju zapadnobalkanske šengenske zone.

Jasno je da BiH bez ispunjavanja utvrđenih kriterija ne može biti dio EU-a. Međutim, da li su se pojedine obaveze namenute Mišljenjem zarad stimuliranja evropskog puta mogle „odgoditi“ do neke od kasnijih faza, poput otvaranja pregovaračkih poglavlja, odnosno da se „teža“ pitanja, koja zahtijevaju krupnije zahvate i na Ustavu BiH, ostave za tu fazu evropskog puta?

Apsolutno! Dodao bih i da su u tom pravcu išle sugestije većine onih koji su dobronamjerni prema BiH i njenom uspjehu na putu približavanja EU. Ali, Evropska komisija je u ovom trenutku odlučila ne poslušati te preporuke. Mislim da bi bilo dobro kada bi nam Evropska komisija u tom smislu pojasnila svoju procjenu i motive.

Za dalji napredak BiH, pored vlastitog angažmana, potrebno je i zeleno svjetlo svake članice. Uzimajući u obzir jačanje snaga koje se protive daljem širenju EU-a, može li unutar Unije, neovisno o angažmanu BiH, biti prepreka na daljem evropskom putu BiH?

Bilo bi nerealno očekivati da zemlje članice EU-a neće koristiti potrebu konsenzusa da, i iz perspektive BiH nepravedno, uspore ili zaustave put BiH ka članstvu u EU. U tom smislu valja raditi na izgradnji kapaciteta institucija koje se bave vanjskim poslovima u BiH i graditi bliske odnose sa svim zemljama članicama EU-a, kako bi se unaprijed mogle očekivati i preduhitriti potencijalne prepreke.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.