I kod prijašnjih naroda postojali su postovi. Kod nekih su trajali duže, kod nekih kraće. A ramazan je nešto specifično, i on je kruna svih ostalih postova koji su kroz historiju čovječanstva postojali. Ramazan (ramadan) je mjesec koji je od Allaha dž.š. dat čovjeku, a njegove blagodeti, mogu se tumačiti i kroz svako slovo koje nosi posebnost, pojašnjava Hadžimjelić. Tako je slovo "r"- ridvanullah – Allahovo zadovoljstvo, slovo "m"- mehabbetullah- Allahova ljubav, slovo "d"- dimanullah- Allahova naknada, slovo "a"- ulfetullah- Allahova blizina i slovo "n"- nurullah- Allahova svjetlost.

Važno je napomenuti, ističe Hadžimejlić, i da je ramazan na ovim prostorima oduvijek bio značajan, i posebno poštovan, o čemu govori tradicija muslimana kroz nadijevanje imena poput Ramo, Ramiz, Ramadan, Ramiza. Čak su se i pojedina plemena zvala Ramazan ogluvari,odnosno sinovi ramazana.

Ramazan je mjesec hajra i bereketa, mjesec milosti i oprosta. Ali, ramazan nije samo odricanje od jela i pića. Ramazan je generalni servis našeg bića.

- Ramazan nije samo odricanje od jela i pića, a njegova specifičnost ogleda se i u čišćenju tijela i srca, odnosno, čovjek kroz post stavlja pod kontrolu svoje strasti, jezik i ostale organe, kao i sve ono što bi iz njega na neki način nekontrolisano izašlo. Zato i poslanik kaže: "kada vas neko u nečemu uznemiri, pogotovo tokom ramazana, recite ja postim, i suprotna osoba će se odmah ušutiti. Prestat će sa komentarom i govorom". Ramazan je blagodat gdje se duša i srce obraduje, a tijelo se upravo u ovom kontekstu razveseli, jer od sebe odstrani razne negativne energije koje je čovjek unio. A inače, da bi čovjek bio zdrav preporučuje mu se post jednom heftično- naglašava Hadžimejlić.

Ramazan ima i svoju drugu sliku, a to je odnos između ljudi- komunikacija, koja je u današnjem vremenu ugrožena. Brz način života, obaveze i različiti problemi, udaljili su čovjeka od čovjeka, a ramazan je upravo prilika za ponovno zbližavanje.

Da, prilika za zbližavanje, i to ne samo kroz iftare, nego i kroz poruke koje su ljudi slali jedni drugima kao čestitke, kroz lijepe odnose u kojima svako, pa makar i nepostač bio, uvažava onoga ko posti, dajući mu pravo, prednost ili pohvalu, što je tako hrabar, što može da se nosi sa tim izazovom. Čovjek se tokom posta čisti, i ta čistoća druge ljude privlači. Čovjek kada posti ramazan dobiva blagodat, i dar, i merhamet, i milost, i dova mu se ukabuljuje sa postom, a i suprotna osoba ima poštovanje prema njemu, upravo što će možda moći da dobije neku blagodat ili blagoslov kroz dovu postača. Tokom ramazana druženje između ljudi je na daleko višem nivou, jer nema nervoze, nema zavidnosti, ljubomore, sve se svede na najminimalnije, jer poslanik u hadisu kaže: "kada ramazan nastupi, šejtan se u okove stavi, i tada je manja mogućnost djelovanja njegovoga na ljude". Još ako suzbijemo svoje strasti, onda se ljubav proširi, a iz ljubavi se prema ljudima gleda i približava.

Pandemija koronavirusa promijenila je načine naših života, pa tako i način na koji se u Sarajevu i BiH posljednjih godina obilježavao ramazan. A prije svega, to su druženja i okupljanja uz iftar, koja su sada svedena na skromniju, kućnu varijantu.

Svakako se trebamo pridržavati uputa ljudi od struke kako bi zaštitili sebe i druge. Sačuvat sebe znači sačuvati i druge. I kroz historiju dunjaluk je prolazio kroz slična iskušenja, i poduzimali su slične mjere. A draž ramazana je neizbježna, i svaki ramazan donese neku draž na planetu, na postače. Udaljili smo se od kućne atmosfere, kućne ljubavi, kućne blizine, i ovo je blagodat da se kroz džemate, koje sada pravimo kući, ali i kroz iftare, druženja porodična, ponovo približimo.

Moram napomenuti da su iftari za siromašne, i da smo prethodnih godina u tome prešli granice. Jer, iftarom se časte oni koji nemaju mogućnosti, a poste. Suština iftara je u tome. Mimo svega toga najvažnije je da čovjek blagodat kućne atmosfere, zajedno sa porodicom, osjeti upravo kroz post, a pogotovo kroz zajedničku sofru. Nažalost, porodica nam je u krahu, i ovo je vrijeme da to popravimo. Pravi vjernik uvijek gleda u pozitivu sve stvari koje se oko njega dešavaju, jer od svega ima hajr, pa i od ovoga stanja pruzrokovanog koronavirusom, itekako ima hajr.

Zemaljska kugla se očistila, čini se da nikada nije bila čišća, tako će i ramazan nama pomoći u ovoj situaciji da se očistimo. Ako se dunjaluk može za tako kratko vrijeme očistiti, što se ne bi mogao čovjek i tjelesno, i srčano, i duhovno, i umno pročistiti. Svakako, ramazan je dobar za ibadet, za skrušenost, za pomoć drugima, za obavljanje svih dužnosti koje spadaju na čovjeka- vitre, zekat, sadake...

Sve su to blagodati o kojima čovjek može bolje da razmisli, i da gleda gdje će tu obavezu da ispuni, da bi mu ramazan bio upotpunjen.

Ramazan je i mjesec oprosta, pa osim popravljanja odnosa u porodici, nije li to prilika i da popravimo odnose sa prijateljima, kolegama, pokidane veze da obnovimo, da praštamo i tražimo oprost?

Uzvišeni Allah uvijek traži da čovjek svoje strasti, a pogotovo svoj ego, suzbije, da ga na neki način kontroliše, da mu ne da da on uzima primat nad dušom i srcem. Nad razumom! Ali, nažalost, te smo osnovne stavri zaboravili. Ramazan nam pomaže upravo u tome da svoje strasti suzbijemo, da ego stavimo na svoje mjesto, jer ko god je egocentričan, on sebe faktički uzdiže mimo Boga, a to je jedan od najvećih grijeha kod čovjeka koji može da bude, mimo ostalih grijeha. To je ono "ja".

Tako da je ramazan u tome svakako dobar. Da bi se na na neki način izbjegao taj vid strasti i ega, i izborilo sa njima, čovjek za to mora imati preduslove ili uslove, metode prije rada na tome, i tokom samoga rada. Prije toga svakako tu je pokajanje, kada čovjek shvati da je pogriješio, da je griješan, i da nije ono što bi trebao da bude. Suština je u pokajanju. Čovjek treba da shvati da nije ono što bi trebao da bude, to je jedan od osnovnih uslova, a onda svakako kroz razmišljanje i ibadet, obaveze, i spominjanje Boga, dolazi do tog čiščenja, do potpune svjesnosti onoga što jeste i kome pripada. Kada dođe na takav stepen, onda Allahu dž.š. postane draga osoba. Postane osoba koju Allah dž.š. voli, i onda mu daje neizmjerne blagodeti kojih ni čovjek sam nije svjestan.

Dadne mu duševni smiraj i dunjalučko zadovoljstvo s kojim je i on zadovoljan, a svakako i Allah s tim što je uradio. A na tom putu Allah pomaže čovjeku da se od mnogo čega očisti. Koliko god da nam je čisto u emanet dato, trebamo to čisto isto tako vratiti, kako bi sreću ovoga svijeta i blizinu Božiju onoga svijeta zaslužili. Ali, sve to se opet svodi na iskrenost, na ljubav, pogotovo na ljubav, ili kako mi kažemo ašk prema uzvišenom Gospodaru. Tako da su kroz historiju svi veliki ljudi na ovakav način odgajali sebe, ali i druge.

Bespotrebnim egoizmom činimo zlo, ne samo sebi, već i drugima. A suština je da ne možemo protiv Božije volje, iako pojedinac, pa i nauka, ponekad želi dokazati suprotno. No sve što smo spomenuli, što bi jedan čovjek trebao ispoštovati tokom ramazana, zapravo su postulati po kojima bi trebao živjeti.

Priroda nam pokazuje koliko taj naš ego nema smisla. Nauka kada se koristi u dobre svrhe, ona je svakako dobra, generalno za čovječanstvo, pa da ne znam odakle da je došla, i od koga da je došla. Ali, ako se počne koristiti u negativne svari onda je to jako opasno za čovječanstvo.

Ove ljepote, ili ovaj način razumijevanja žvota, ne treba svoditi samo na ramazan. Ramazan je samo jedan dio godišnjeg vremena, kao vid upozorenja kako čovjek treba da ostale mjesece i ostale dane svoga života provede. Ramazan je samo podstrek, izvorište energije za sve čovjekove sustave, i duhovne i tjelesne, da ga podsjeti da tako isto treba da se ponaša i u ostalih 11 mjeseci. Zato i ovaj mjesec ramazan jeste mjesec ummeta, mjesec ljudi, čovječanstva, planete.

Redžep je Allahov mjesec, Ša'ban poslanikov mjesec, a onda kroz ova dva mjeseca Allah priprema čovjeka za ovaj treći mjesec ramazan- mjesec čovjeka. U njemu je svakako i blagodat noći koja je data- objave koje su date kao upute, ujedno i knjige koje su počele da se pišu, ispisivanje naših stvari. Kroz ibadete možemo neke stvari čak i da promijenimo, ako se budemo popravili, dovu uputili, tražili oprost. Sa tom mubarek noći kada se defteri budu zatvorili, da se zatvore barem u nekom pozitivu, da se promijeni nešto negativno.

Allah je čovjeku dao mogućnosti da može da se obrati sa dovom, sa ibadetom, sa postavljanjem stvari onakvim kakve jesu na svoje mjesto. Suština je pogledati očima onako kako to uzvišeni Gospodar gleda na sve ovo oko nas što se dešava, i što nam daje, ali eto, čovjek je sklon i grijehu i slabić je da se može sa nekim stvarima iznijeti.

Oni koji su na istini, onda različiti faktori ne mogu utjecati na njih da se promijene. Neće prave i iskrene božije robove šejtan moći okrenuti na neku stranputicu. Zato je ramazan i jedan brzi doping kojem poslije treba dodavati hranu kroz ibadet, zikr, razmišljanja, djela...

Zbog čega se onda čovjek toliko obahatio i počeo misliti da je sve nastalo od njega?

Upravo zbog toga što je svoje ja, svoje da je neko i nešto, uzdigao naspram onoga ko mu je to dao. To je suština. A da bi se čovjek i sa tim izborio, za to postoje određeni preduslovi, uslovi ili načini djelovanja. Jedno od tih djelovanja je upravo to dobročinstvo. Dobročinstvo pripada Allahu, ali se preko ljudi manifestuje bilo gdje na zemaljskoj kugli. Jer činiti dobro je jedan od osnovnih faktora zemaljskoga života. Ne mora čovjek imati pare da bi činio dobro. Može skloniti papir sa puta, može počistiti, pokloniti osmijeh. To je najjeftinije, a ibadet je pokloniti osmijeh nekome. Sufije o tome jako vode računa kada je riječ o odnosu čovjeka prema čovjeku.

Ipak je sve to vezano za ego s kojim se čovjek ne može da izbori, ali je u suštini i najlakše. Bitno je samo kakvu percepciju imamo prema Bogu.

Šta bi bila Vaša poruka našim čitaocima?

Ramazan je pečat na naš godišnji život i balans gdje čovjek treba sa sobom da napravi bilans svoga života, i onda da vidi šta može dalje da učini. Šta je učinio u ime Boga, šta je učinio u ime svoje familije, šta je učinio u ime naroda, šta je učinio u ime domovine, šta je učinio u ime planete. Post je i lijek.

Tradicija Ramazana u BiH mimo tog vjerskog pogleda ima svoj kulturološki, historijski i društveni aspekt, a svakako i svoje specifičnosti kroz zbližavanje i pomoći ljudima, pogotovo onima koji nemaju, i koji su iznemogli. I to se kroz različite aspekte na ovim prostorima radilo, a ono što je specifično jesu teravije, pogotovo u manjim mjestima. Teravije su nosile stub zajedničkog okupljanja, pogotovo na selima, poslije kojih bi bila sijela, na kojim su se prepričavale ramazanske priče. Ta sijela bi trajala do sehura.

Danas je ovoga sve manje, tek u pojedinim mjestima se njeguje. I moja poruka bi bila da se ljudi kroz ramazanske priče druže. Također, svim muslimanima čestitam ramazan i nastupajući ramazanski bajram.