Otvaranje fabrike Sarajevski kiseljak u Kreševu pozdravili su mnogi stanovnici ove male bosanskohercegovačke općine, a najveći benefit među njima osjetit će porodice oko 30 uposlenih.

Ovakve investicije, mada nisu česte, u posljednjoj godini bile su evidentne, pa je tako širom Bosne i Hercegovine otvoreno niz fabrika, među kojima su fabrika pločastog namještaja u Cazinu, MMS Fashion u Srebrenici, fabrika termoelektro opreme u Loparama i tako dalje.

Prema riječima ekonomiste i analitičara Admira Čavalića, bilo koja ekonomska aktivnost, radilo se o preduzeću ili nekoj drugoj formi, dobrodošla je za ekonomiju u BiH, pa tako i cijelo njeno društvo jer doprinosi stvaranju dodatne vrijednosti u kontekstu bruto domaćeg proizvoda (BDP).

- U tom smislu ne treba nekada ni previše robovati formalnoj definiciji razlika u pojedinim sektorima - primarnim, sekundarnim, tercijalnim i tako dalje - u smislu da se naglašava značaj samo jednih, ne i onih drugih. Ekonomija u cjelini funkcioniše tako da smo svi manje-više povezani i zavisimo jedni od drugih, odnosno zavisi kako funkcionišemo. To znači da i u BiH isto tako, koliko je značajna jedna fabrika, značajan je i trgovinski centar, koji će danas-sutra vršiti plasman proizvoda proizvedenih u toj fabrici. Ako nemate jedno od to dvoje, ili nešto treće u smislu transportera ili bilo kojeg drugog proizvodnog ekonomskog lanca, onda imamo problem – kazao je Čavalić.

Ekonomski rast

Istakao je kako treba pozdraviti sve proizvodne djelatnosti, ali i industrijsku djelatnost.

- Najveći postotak bh. izvoza odnosi se na industriju. Mi smo industrijska zemlja, što znači da bismo to trebali pojačati i ići u tom pravcu. Ono što je posebno zanimljivo je da u posljednjih nekoliko godina imamo nekih dva do tri posto ekonomskog rasta. Prirodno je da ipak postoji blagi optimizam u privredi, da se mogu otvarati nova preduzeća i nova radna mjesta, te da se može investirati – dodao je.

Čavalić je naglasio kako je u BiH najveći problem nedostatak stranih direktnih i domaćih investicija u odnosu na zemlje regiona, prije svega Srbije, Hrvatske i Slovenije.

- To je iz razloga što prema različitim globalnim izvještajima imamo negativne indikatore i lošu poslovnu klimu, dok s druge strane imamo malo veći stepen političkog i pravnog rizika u odnosu na zemlje regiona. Taj rizik je već postao konstanta našeg poslovanja u kontekstu stranih direktnih investicija jer ih on automatski odbija – kazao je.

Interesantno je to da BiH nikada nije "upala" u društvo takozvanih razvijajućih tržišta, koja obećavaju visoke povrate na uloženo.

- BiH se nikada nije nalazila tu i realno nismo nikada bili u rangu zemalja koje su atraktivne za bilo kakva ulaganja. Međutim, imamo ekonomski rast od dva do tri posto, neku stabilizaciju ekonomije i to bi trebao da bude slučaj, ali još nije. Ovo su sve blagodati mira i stabilnosti, a NATO i EU integracije, globalna konvergencija i pristupanje svjetskoj trgovinskoj organizaciji, sve su to koraci koji nas normalizuju i stabilizuju u kontekstu privlačenja investicija – istaknuo je Čavalić.

Dodao je kako nam treba ekonomski rast od minimalno šest posto da bismo osjetili neki napredak, ali da se za BiH, ipak, i sa tri posto može tvrditi da se ide prema nekoj dugoročnoj stabilizaciji.

"Odlazak" na periferiju

Što se tiče privlačenja investicija, Čavalić je naveo da u BiH postoji paradoks jer bi po prirodi ekonomskih odnosa, obično ekonomske periferije trebale imati na raspolaganju određene instrumente fiskalne politike.

- Naprimjer, Švicarska je podijeljenja na kantone kao i BiH. Tu imamo katon Zug, koji ima više kompanija nego stanovnika. Kompanije tu idu zato što su pogodniji fiskalni uvjeti u odnosu na, naprimjer, Zurich. Međutim, u BiH je paradoks da su centralne općine, Banja Luka, Sarajevo, Tuzla, Zenica, Mostar, zbog niza nekih političkih i drugih ekonomskih faktora, postale konkurencije za privlačenje investicija u odnosu na periferiju. U tom smislu treba pozdraviti bilo kakav "odlazak" na periferiju, zarad prije svega zadržavanja lokalnog stanovništva koje će živjeti tu – kazao je.

Najbitnije u svemu tome, kako je naveo Čavalić, jeste to da se doprinosi i stvara nova vrijednost.

- Da li će to raditi kroz poljoprivredu, industriju, trgovinu ili IT sektor, svejedno je. Samo je bitno koliki je doprinos u ukupnoj ekonomiji u smislu vrijednosti – zaključio je.