Nekadašnji as Željezničara i reprezentativac Jugoslavije Rade Bogdanović u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kaže da svim srcem navija za Zmajeve, ali da su šanse za plasman u Katar izuzetno male.

On je pratio meč protiv Francuske na Grbavici, koju su obilježile i sporne situacije u šesnaestrcu svjetskih prvaka.

- Vidio sam tu prvu situaciju kada je Krunić pao u kaznenom prostoru. Iskreno, ne djeluje mi da je bio start za penal. Što ne znači da ga sudija ne bi svirao za Francusku, a to je jako bitan momenat. Navijam svim srcem za Bosnu i Hercegovinu i volio bih da se plasira u Katar, ali realno šanse su izuzetno male. Nema tu kontinuiteta. Ja sam sa tog podneblja, poznat mi je mentalitet i nisam siguran da rade onako kako treba. Pa Safet Sušić prvi put u historiji odvede reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo, oni ga smijene po povratku iz Brazila. Ja vam garantujem da ti ljudi što vode Savez, nemaju pojma ko je Safet Sušić. Za mene je to najbolji fudbaler sa ovih prostora svih vremena. Oni mučenici, da znaju ko je Safet, nikada ga ne bi smijenili sa mjesta selektora - govori Bogdanović i nastavlja.

- Poslije krenu avanture i dođeš do koga? Do Bugarina. Zato i ne vidim BiH kao ozbiljnog kandidata za plasman na SP, ali bih volio da se stabilizuju i da naredne kvalifikacije za EP dočekaju u jednoj sasvim novoj atmosferi - istakao je Bogdanović.

Sudbina je htjela da prvenac u dresu seniorskog tima Željezničara postigne protiv tima za koji je navijao od malih nogu – splitskog Hajduka.

- Da budem pošten do kraja, imao sam sreće jer mi je lopta prešla preko noge. Ljudi zaboravljaju da sam u Želji igrao defanzivnog veznog i da sam tek u Koreji postao klasičan špic. Čuvao sam Piksija, Kataneca, Bobana… Piksi je znao da bude prgav, bilo je tu psovki i laktova, ali morao je tako, bio je u to vrijeme već ozbiljan as i to mu je na neki način bio odbrambeni mehanizam. Najviše me je namučio Cvijan Milošević iz Slobode. Bobana sam čuvao na Grbavici, čak sam mu i pobjegao u jednoj situaciji, izašao jedan na jedan sa Ladićem i nisam dao gol. Motrio sam na njega i na Maksimiru, u posljednjoj utakmici koju je Dinamo odigrao u prvenstvu Jugoslavije. To sa Katanecom je bio interesantan duel, ona čuvena utakmica protiv Partizana 3:3 u Sarajevu. On se u jednom momentu okrenuo, udario me bez lopte i dobio crveni karton. Još čuvam isječak iz "Večernjih novosti" dan poslije utakmice. Pitali su Jusufija šta mu je najjači utisak sa Grbavice, rekao je "to što sam vidio malog Bogdanovića - pričao je Bogdanović.

Bogdanović je otkrio još jedan zanimljiv detalj:

- Imam kompletnu arhivu sa svih svojih utakmica od 1982. do 1992. godine. Novinski članci, izvještaji, fotografije… Lično sam zapisivao sastave ekipa i strijelce. Od moje debitantske utakmice, u Vitkovićima, Azot protiv Željezničara, rezultat 0:11. I dešava se često, dođu ovi moji Bosanci i počnu priču "joj gore na Sokocu kad sam ja igrao protiv Želje". Ja ga pitam kad si igrao, kaže 1986. Ja pitam šta si igrao i kako se prezivaš. Pogledam u svesku i kažem "dođi vamo, niđe te nema". To mi se desilo nekoliko puta, života mi.

- Sjećam se utakmice u Goraždu, jako poučna priča. Bio sam dijete, uvede me Čika Radović u igru sa tri godine starijom generacijom. Ja zabijem dva gola i što bi rekle moje Sarajlije, pohasio se. Udarim jednog klipana iz čista mira i dobijem crveni karton. A Čika Radović, stasiti Crnogorac, ljudina, puca na njemu od mišića odmah na terenu za uši, za zulufe. Dobio sam i jednu vaspitnu onako iz lakta i kaže Sulji Kuloviću "viđi, ja ću mu pokazati put u svlačionicu". Otključa mi vrata, ja uđem i ne idem da sjednem. Okrenem se ka njemu, ma nisam se ni okrenuo, kad je on meni lupio šamarčinu. Lupio mi je tokom karijere nekoliko šamara i mnogo mu hvala na tome. Žao mi je što nije više živ, sada bih mu pokazao ovaj intervju. Mnogo me je volio i bilo mu je žao. Čekalo nas je finale kupa, otvaranje stadiona u Vogošći i da to propustim zbog svoje gluposti. Čika Radović poslije utakmice pokupi sudije i delegate, odvede ih u kafanu na večeru i tamo ih uvjeri da mi izbrišu crveni karton. Šta reći, ljudina - ispričao je Bogdanović.