Tačnije, na račune FK Sarajevo, FK Sloboda i NK Široki Brijeg "leglo" je 9,7 miliona KM. Najbolji posao u proteklom periodu napravio je Bordo klub koji je za tri transfera (Gojko Cimirot, Nihad Mujakić i Andrej Đokanović) zaradio 6,3 miliona KM.

Cimirot, odnosno njegov transfer u grčki PAOK, drži rekord. Grci su u ljeto 2015. godine Sarajevu za njegove papire platili 2,6 miliona KM. U pet najvećih izlaznih transfera iz BiH su još dva posla koje je završilo Sarajevo (Nihad Mujakić u KV Kortrijk za 2,2 miliona KM i Andrej Đokanović u Ankaraguču za 1,5 milion KM). Tu su još i Said Husejinović, koji je za 1,8 miliona KM iz Slobode prešao u Werder, te transfer Mirka Hrgovića iz Širokog Brijega u Wolfsburg (1,6 milion KM).

No sve su to sitnice u odnosu na transfere klubova iz okruženja. Tako je recimo Marko Pjaca za nešto više od 28 miliona KM u ljeto 2016. godine iz Diname prešao u JUventus. Taj novac za naše klubove je misaona imenica...

Odgovor na pitanje kako je moguće da klubovi iz Hrvatske, Srbije i Slovenije prave milionske transfere, pokušali smo pronaći kod Branislava Krunića.

VEZANI TEKST - Klubovi iz BiH od transfera u prošloj godini zaradili 2,8 miliona dolara

Nekadašnji fudbalski reprezentativac BiH, koji je tokom karijere, prema Transfermarktu, ostvario milionski transfer (Moskva je Tom Tomsku za Krunićeve usluge platila milion eura), sada radi kao trener. Vlasnik je UEFA Pro licence i izuzetno je kompetentan da govori o ovoj temi.

- Stvarno, ni ja ne znam kako je to moguće. Znači, svi mogu napraviti milionski transfer, samo mi ne - bio je prvi Krunićev komentar:

- Što se tiče izlaznih transfera, ne ovisimo o našoj državi, odnosno platežnoj moći klubova u našoj zemlji. To plaćaju drugi klubovi iz drugih država. U principu, to ne bi trebalo da nama remeti da i mi pravimo transfere kao i komšije. Međutim, ni meni nije jasno zašto je to tako.

Krunić je igrao u Premijer ligi BiH, ali i van granica naše zemlje i apostrofirao je jednu vrlo važnu stvar, koja je po njemu i ključna u ovoj priči.

- Kada bismo ušli malo dublje u tematiku, vidjeli bismo da zaostajemo u mnogim fudbalskim segmentima u odnosu na okruženje. Najveća razlika je u stručnosti, a to kreće od omladinskih selekcija.

Nemoguće je nekoga od 20 godina naučiti kako se centrira, ako je on naučen pogrešno. Lakše bi ga naučio da ništa ne zna. Kod nas je najveći problem što kod nas u omladinskim selekcijama rade ljudi, treneri koji hoće da rade za najmanje novaca. A klub ne želi trenera da školuje. Mnogi klubovi drže omladinske selekcije zato što ih je Savez uvjetovao da bi se mogli takmičiti u određenim kategorijama. I kada su već uvjetovani, klubovi gledaju da ulože što manje novca u te selekcije, zato što to ne donosi trenutno nikakve rezultate.

I ovo je dugoročan slijed okolnosti koji se kod nas dogodio. I najveći je problem nestručnost ljudi u omladinskim pogonima. A svi znamo zašto je tako. Svi hoće instant rezultat prve ekipe i onda svi ispaštaju zbog toga. Imamo više talenata od okruženja, ali ne radi se sa njima - kaže Krunić.

Bivši trener Krupe, Borca i Leotara smatra kako sa omladincima u BiH najbolje radi jedan klub iz Hercegovine.

- Mislim da najbolje i najozbiljnije radi Široki Brijeg. Pokazalo se da imaju najviše transfera iz omladinske škola. Evo, nedavno je Brekalo otišao u Parmu. Zvijezda 09 pokušava nešto da radi... Ali opet kažem, najvažnija je stručnost. To što mi hoćemo da neko radi, to ne znači da je dobro što se radi. I Sarajevo ima Akademiju godinama, u odnosu na druge rade malo bolje, ali gledajući renome kluba, to je malo - kazao je Krunić dodavši da su se dosta popravili uvjeti za rad u odnosu na raniji period:

- Sada maltene sve ekipe imaju vještački teren s pomoćnom travom, izlaze i na terene sa prirodnom travom, ali opet naglašavam da je najveći problem organizacija omladinskih selekcija, na koji način sve to funkcioniše i na koji način se radi.

Kada se pogleda unazad nekoliko godina, većina igrača koji su napravili neke karijere su izdanci starijih škola, starijih trenera, gdje se radilo malo drugačije. Sada je prioritet finansijska zarada, a ne pravljenje igrača. Svi funkcionišu na način komercijale, da zarade što više. Može se reći da klubovi nadomještaju novac za transfere kroz članarine.

VEZANI TEKST - Andrej Đokanović napustio FK Sarajevo, nova stanica Turska

Stvaranje igrača kojeg klub proda za nekoliko miliona eura je dugotrajan proces, smatra Krunić.

- To je kompletan proces. Da bi igrač vrijedio, mora se stvoriti uvjet. Nije isto da igrač na određenom tržištu vrijedi određene novce. Konkretno, ne može isto vrijediti igrač u nekom prijemijerligaškom klubu i neki iz Hrvatske, recimo Dinama, koji je reprezentativac svoje zemlje i sa klubom igra Ligu prvaka. Zašto neki klub u BiH ne može da se nametne i da bude kao Dinamo? Da dovodi najkvalitetnije igrače i onda da ih prodaje po znatno većoj cijeni nego što je to slučaj sada - ističe bivši Zmaj.

Naglasio je kako nažalost igrači iz bh. lige ne mogu da dođu u reprezentaciju, što im automatski umanjuje i cijenu na evropskom tržištu. Napravio je jednu zanimljivu usporedbu.

- Većina igrača koji igraju za reprezentaciju BiH su iz dijaspore. Da li ima više stanovnika u dijaspori ili u Bosni i Hercegovini? Ne vjerujem... Samo jednostavno uvjeti za rad i način rada stvaraju igrača. Mi ovdje ne radimo ispravno. Iskreno, ja sam bio vani, igrao sam fudbal. Ali ono što ovdje kod nas treneri zahtijevaju i na koji način razvijaju igrače je skroz drugačije od onoga što se zahtijeva u Evropi. I onda naši igrači izađu vani neobučeni i neškolovani za tu vrstu fudbala. To je ključni problem. Jer je to maltene drugi sport u Evropi. Mi igramo, sporo, tromo, primi loptu, zagradi se, povuci... I igrač koji je brži ne može da se dokaže jer je spor fudbal, nema saigrače, ekipa jednostavno nema brzinu - zaključio je Krunić.

Pet najvećih izlaznih transfera

Gojko Cimirot (Sarajevo - PAOK): 2,6 miliona KM
Nihad Mujakić (Sarajevo - KV Kortrijk): 2,2 miliona KM
Said Husejinović (Sloboda - Werder Bremen): 1,8 miliona KM
Mirko Hrgović (Široki Brijeg - Wolfsburg): 1,6 miliona KM
Andrej Đokanović (Sarajevo - Ankaraguču): 1,5 miliona KM