Najviše zarobljenih je bilo iz mjesta Tišina u Bosanskom Šamcu.

Anto Petričević je bio zarobljen zajedno sa sinom i suprugom.

Za Detektor je ispričao da nisu bili zajedno nego u su odvedeni u različite logore.

- Kad čovjeku oduzmete slobodu, kad očekujete svakog trenutka ono najgore, ta tortura, glad, nismo imali nikakve higijene, onda znate kako je. I tako je bilo osam mjeseci. Vratio sam se, što se tiče života živim normalno, uz pomoć djece. Imao sam jaku želju da se vratim, srce me vuklo. Supruga mi je umrla, kćerka i sin su u Njemačkoj. Što se tiče presude, kakva god je, teško će to zadovoljiti nas, da će se ikad iko moći kazniti dovoljno za ono što smo prošli - kaže nekadašnji logoraš.