Baš mi se ne da učiti, previše je zadaće, učiteljica me ne voli, opet škola..., samo su neke od rečenica koje svakodnevno čujete od njega.  

Kako biste mu, bez previše stresa, dokazali da je raspustu kraj i motivirali ga za učenje, evo nekoliko savjeta psihologa:

Odgovornost

Učenje i škola su djetetova odgovornost. Mora samo spakovati torbu za školu, brinuti se o zadaći, podizati knjige za lektiru iz biblioteke, naviti sat i ustajati na vrijeme. Naravno da to sve neće raditi prvačić, ali i djeca tog uzrasta trebaju sama brinuti o slaganju torbe i zadaći.

Slušanje

Prigovaranje i stalni savjeti česta su, iako je to dobronamjerna greška roditelja. No, to ometa komunikaciju na svim poljima, a djeca uče da ne mogu sama riješiti problem, da to za njih čine mama i tata i da je najbolje ako samo poslušaju šta im se kaže. Radije ih više slušajte.

Podrška

Kritiku zamijenite podrškom, ohrabrenjem i poštovanjem. Roditelji trebaju pokazati da vjeruju u sposobnost djeteta da samo savlada probleme i uspije.

Realnost

Djeca koja imaju dojam da nikada nije dovoljno dobro, da je četvorka ili, ne daj bože, trojka loša ocjena, završe ili kao perfekcionisti ili potpuno demotivirani za učenje i rad jer smatraju da ionako neće biti dovoljno dobro. Realan roditelj zna koliko dijete može, ali i koja područja ga zanimaju, a koja ne. Očekivanja da dijete u svemu briljira, nisu realna.

Naučiti učiti

Najveća pomoć djetetu je kad mu se daju alati da pomogne samo sebi. Dijete, navode psiholozi, treba naučiti kako rješavati probleme, analizirati, izvlačiti zaključke, šta traži više vremena od davanja gotovih rješenja.

Nagradite ga, ali ne novcem

Kad obavi sve zadatke, dijete možete nagraditi. Preporuka psihologa i pedagoga je da to ne bude novac, nego ga odvedite u kino, pozorište, na utakmica... To je zabavna aktivnost u kojoj možete zajednički uživati.