Isti onaj Bakir koji je pravio karijeru podilazeći SDP-u (zbog koga je na kraju i ugasio emisiju 60 minuta, što je bio početak njegovog kraja) i koji je naprasno prestao da izvještava i bavi se Fahrudinom Radončićem, a nakon što je, upravo njemu u intervjuu Rafi Gregorian potvrdio "poslovne veze" Fahrudina Radončića i Nasera Keljmendija. Nije tajna da je to uradio jer se Radončić dograbio dosjea njegove majke koji je potvrđivao da je neko vrijeme bila u zatvoru. I to je bilo dovoljno da "neustrašivi" Bakir nastavi rušiti bošnjačke političare, ali one iz SDA. Sve pod zaštitom policije koja ga je čuvala od – Fahrudina Radončića.

I danas taj Bakir svakodnevno u Avazu savjetuje Bošnjake kome da vjeruju, a kome ne. Ivan Lovrenović je još davno smislio kovanicu – avazovština, "kao simbol u kojemu se utjelovljuju sve najlošije osobine beskrupuloznoga političarenja, kameleonskoga služenja svim režimima, sistematskoga ogrešivanja o temeljne postulate žurnalističke profesije (vjerodostojnost, provjerljivost, istinitost...), a katkad bogme i najsurovijih metoda javnoga linča."

Povodom 20 godina Avaza Senad Pećanin je rekao: "Dnevni avaz bez konkurencije je najuspješniji antinovinarski projekt u cijeloj poslijeratnoj i tranzicijskoj Bosni i Hercegovini. Jer, šta su Avazove činjenice i Avazova istina? Ništa čvrsto ni provjerljivo, samo ono što je u određenom trenutku, u određenom sticaju okolnosti, u odnosu s određenim ljudima, krugovima, lobijima potrebno gazdi i vlasniku da bi zaštitio i uvećao svoj privatni materijalno-finansijski interes."

A u ovom trenutku je "gazdi i vlasniku" očito potrebno da ga brani Bakir Hadžiomerović, sve kako bi "SBB postala najjača bošnjačka partija…" No, nisu Bošnjaci budale kakvim ih smatraju Avaz i Bakir da se ne sjećaju šta su i jedan i drugi radili. Neće im pomoći ni odbrana Envera Kazaza, koji je svojevremeno odgovarajući na napade Radončićevih perjanica izjavljivao: "Radončić političar bori se za naklonost Radončića medijskog tajkuna, dok ta dvojica nastoje zataškati svaku iole sumnjiviju rabotu trećeg…, istodobno se kunući da se bori za dostojanstvo Bošnjaka. Na sve to Radončić, stranački šef, uzvikuje: "Aman Srebrenice", pretvarajući strašni genocid nad Bošnjacima u jeftini politički gaf u surovoj borbi za vlast." A niti odbrana iz pera urednice Oslobođenja, koja je ne tako davno pisala: "Zna Radončić da je pravo pitanje kome će narod vjerovati: njemu ili svojim očima. Zato je i požurio da narodnim parama sagradi toranj. Narodu je namijenio i trenutno najtraženiju bosanskohercegovačku ulogu – ulogu žiranta…"

Ali avazovština se, eto, kao prava epidemija, posljednjih godina proširila zahvatajući očito mnoge, ali srećom ne sve. Spomenuti pojedinci, kao i Bakir H., danas sve rade kako bi Radončića nametnuli kao lidera Bošnjacima, pokušavajući se javnosti predstaviti nekim kredibilitetom koji su davno izgubili, plaćeni prljavim parama koje je njihov šef proteklih godina skupljao kroz "poslove" sa svim poznatijim kriminalcima u regionu – od Nasera Keljmendija, preko Miškovića, do Šotre. Možda zahvaćeni epidemijom avazovštine to "zaboravljaju", ali dovoljno je da pogledaju šta su oni sami o njemu proteklih godina govorili i pisali. Ako su oni zaboravili, Bošnjaci nisu.

Kao što reče Šefik Džaferović, kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH, Bošnjacima ne trebaju "privatni politički projekti sumnjivih motiva, čiji vlasnici ne liče na svoj narod i ne dijele osnovne vrijednosti naroda kojem pripadaju, a spremni su zbog ličnih, izdati državne interese i čak optužiti Bošnjake da su počeli rat u BiH", nego "ozbiljna i odgovorna politika, koja podrazumijeva da je interes države BiH iznad svega".