Aleš Kurt, poznati teatarski reditelj i direktor Sarajevskog ratnog teatra SARTR - pozorišne kuće u kojoj je započeo svoju profesionalnu priču, priprema novu angažiranu predstavu. "Bullying Collection" nastala je prema jednočinkama grupe autora (Sam Guzman, Ian McWethy, Aleš Kurt, Nejra Babić) i govori o žrtvama nasilja.
Na osnovu statističkih podataka, nažalost, ustanovljeno je da je svako treće dijete u Bosni i Hercegovini žrtva nasilja, a o tome će sa scene progovoriti glumci Selma Alispahić, Mirela Lambić, Jasenko Pašić, Maja Salkić, Sead Pandur, Davor Sabo, Adnan Kreso i Vanja Matović.
Premijera će biti upriličena u oktobru.
"Bullying Collection" daje glas žrtvama nasilja?
- Pogodila me dramatičnost problema sa kojima se bore djeca i adolescenti, zajedno sa roditeljima. U predstavi pokušavamo da čujemo sve glasove: i žrtava, i nasilnika, roditelja, i svih onih koji predstavljaju sistem. Ja kao reditelj pokušavam u tom žamoru glasova da pronađem globalnu metaforu o društvu u najširem mogućem smislu. Posebno je uznemirujuće što se ovaj model ponašanja prenosi sa jedne generacije na drugu.
Govorimo li dovoljno o temama poput nasilja, govorimo li na pravi način?
- Govorimo tek kad se osjetimo bespomoćnima i izoliranima. Nekad je to vijest u medijima koja zgrozi javnost. Neki ekstremni čin. Nehuman. Užasan. Ali tu vijest brzo zamijeni druga vijest. Tako to ide. Sjetimo se eventualno te priče kad smo i sami žrtve.
Kako vidite današnje bh. društvo. Gdje smo to danas?
- Daleko smo od društva inovacije i prosvjećenosti, od kreativnosti i znanja. Ako ikada u budućnosti se konačno upustimo u reforme, pitanje je da li će biti ikoga koji će znati da ih izvede. Imamo bolno puno potencijala, a toliko toga nas sprečava da ih ostvarimo.
Spomenuli ste da u SARTR-u pripremate pregršt zanimljivih projekata. Koja rediteljska imena dovodite, o kojim temama ćete pričati?
- Pored predstave "Bullying collection" koja otvara sezonu, tu je projekat dvojice mladih BiH umjetnika, pisca Benjamina Hasića, i reditelja Alena Šimića pod naslovom "Kuća". Nakon toga u SARTR dolazi da režira jedan od najvećih reditelja u Evropi Tomi Janežić. Sarajevsku puliku je zadivio svojom režijom Galeba. U SARTR-u će raditi njegovu verziju Fausta, i slobodno mogu reći da će to biti uzbudljiv teatarski događaj za cijeli region. Nakon toga se nadamo da ćemo u suradnji sa Austrijskom kulturnom fondacijom producirati postavku komada "Anđeo uništenja", Austrijske Nobelovke Elifride Jelinek.
Festival ulične umjetnosti slavit će mali jubilej u septembru. Pet godina trajete, i uspjeli ste dovesti različite umjetnike na ulice Sarajeva. Šta nam pripremate za ovu godinu?
- Želimo reanimirati prekrasni prostor spomen-kompleksa Vraca. Trebali bismo održati veoma poseban koncert tamo, uz poetske i vizuelne sadržaje koje spremamo, mislimo da sve to može ostaviti jak utisak na javnost, i da tako mogu prihvatiti ideju da se preko umjetnosti svim mjestima kao što su na primjer Vrace može dati novi smisao i funkcija. Tu su naravno i murali, od kojih će dio biti posvećen ikonama bh. filma. FUU je ustvari ideja da se prostor u kojem živimo može oplemeniti umjetnošću. Zvuči jednostavno. A nije.
Vaša režija uglavnom je u vezi s teatrom. Imali ste jedan dobar izlet u filmsku umjetnost. Hoćete li nas ponovo iznenaditi, pa možda režirati dugometražni igrani film, i o čemu bi to bilo?
- Vjerovatno hoću. Radim scenarij inspirisan kvartom u kojem živim. To je priča za koju ne treba puno novaca, a neke od likova pratim decenijama. Mislim da filmske priče ovdje žive u svakoj ulici. Tako nekako. A neka se možda završi i filmom.