Proljeće je, sve behara, glasi tekst pjesme Harija Varešanovića, ali na Grbavici i dalje spavaju zimski san. Ovoga puta je zaostatak za gradskim rivalom minus 14, ali Osim kao da se aklimatizirao, ni urođena duhovitost više mu ne pomaže kod navijača, a čini se ni kod igrača.

Njegov Željezničar za pobjedu u prvenstvu ne zna još od početka decembra. Igralo se 17. kolo kada su Plavi posljednji put u Mostaru protiv Zrinjskog okusili slast pobjede.

Od tada se u domaćem prvenstvu odigralo još sedam utakmica, a Željo nije slavio. Za Želju je još poraznije što nije postigao gol na pet vezanih mečeva, odnosno 450 minuta. Nisu Plavi u porazu od Slobode uspjeli ni penal pretvoriti u pogodak.

Izuzev zaostatka za liderom na tabeli, šestoplasirani Željezničar ima deficit i za pozicijama koje vode u Evropu. Drugoplasirani Borac i trećeplasirani Široki Brijeg na plus su šest.

Slabijim rezultatima kumovale su, u najmanju ruku, sudijske odluke na štetu Plavih počev od posljednjeg kola jesenjeg dijela prvenstva, takva situacija nastavljena je u svim mečevima na proljeće. To ne smije biti opravdanje, ali sigurno je utjecalo na samopouzdanje ekipe. Unatoč svemu, teško bi bilo povjerovati da bi neslavnu statistiku iz ove sezone na Grbavici preživio i Jurgen Klopp, ali čini se da u Željezničaru trenutno nema osobe s toliko autoriteta da se zahvali najtrofejnijem treneru na saradnji.

Ma koliko god se Osim trudio da objasni kako Željo bodove osvaja protiv svojih konkurenata za Evropu, a gubi ih protiv onih koji se bore za opstanak, iz moralnih razloga trebao bi ponuditi ostavku i tako provjeriti da li možda nova metla bolje mete. A "coach" Plavih odlučio je poraz od Slobode začiniti otrcanom frazom kako ekipa koja ne zabije gol, ne može ni pobijediti.