Akademija stripa Sarajevo u želji da oživi strip izdavaštvo u BiH, a tim izdavačkim projektom, objavljujući vrhunska djela regionalnog i svjetskog strip-stvaralaštva, stavi do znanja ljubiteljima stripa, pa i onima koji to nisu, da, pored "Zagora", "Bleka", "Marka", "Alana Forda", Texa", "Dilana Doga" i sličnih industrijskih strip junaka, postoji strip umjetnost koju su decenijama stvarali vrhunski majstori devete umjetnosti, počeo je sa štampanjem strip revije "Plavi strip", jedinstvene u našoj zemlji.

Misija "Plavog stripa" je višestruka, od prezentacije devete umjetnosti do humanih zahvata prema djeci, o čemu je za naš portal govorio njegov urednik Ahmed Ćiro Hrapović.

- Strip revija "Plavi strip" pokrenut je u julu ove godine, a zamisao o pokretanju jedne takve revije poprilično je stara. Proteklih godina uvjeti su bili loši, ni ove nisu nešto posebni, ali od čekanja nema ništa. Moralo se krenuti u akciju, budući da BiH, još od prije rata nije imala nikakvu strip reviju. Na području bivše Jugoslavije postoje svega tri ovakve strip revije: strip revija "Večernjeg lista" iz Zagreba, "Stripoteka" iz Novog Sada i naša strip revija "Plavi strip" - istakao je Hrapović.

Objavljujete remek-djela devete umjetnosti, a mjesto će dobiti i početnici. Šta se krije iza korica novog broja? Predstavite nam autorski tim.

- Da, cilj "Plavog stripa" je da okupi i objavi najkvalitetnija djela devete umjetnosti. Počeli smo s velikanima iz regije, kao što su genije svjetskog stripa Andrija Maurović sa svojim stripom "Povratak Starog Mačka", Jules Radilović, koji je nedavno napunio 90 godina života, sa svojim remek-djelom i stripom za svjetsku antologiju "Kroz minula stoljeća", te sa svojim najobjavljivanijim stripom "Herlock Sholmes", parodijom na poznatog detektiva Sherlocka Holmesa. Zatim Oto Reisinger svjetski poznati karikaturista sa stripom "Štefekove pustolovine", Frank Hampson (engleska škola stripa) sa remek-djelom "Den Deri", astronautom, koji je u jednom momentu u drugi plan potisnuo najčuvenijeg strip astronauta Flasha Gordona.

Za Franka Hampsona može se reći da je stripovski Jules Verne. Pored spomenutih autora valja spomenuti Darka Kreča, koji slovi kao Walt Disney naših prostora, i njegov strip Boduljko i Žbunika, za koji mu scenarij piše pjesnikinja Jadranka Čunčić-Bandov, zatim doajena makedonske karikature i stripa Todu Blaževskog i njegov strip "Greška", Dragišu Krčmarevića i njegov strip "Izvor" za koji mu je scenarij napisao Raša Dabanović. Posebno želim istaći strip "Progovoriti" Tončija Bendera, koji je, nažalost, braneći Sarajevo, poginuo 1993. godine i, na kraju Davora Shunka i njegov strip "Striptokok". Pored stripova, "Plavi strip" obiluje i mnoštvom veoma kvalitetnih tekstova s područja devete umjetnosti. Svoje tekstove redovno objavljuju Zvonko Maković, historičar umjetnosti, Merima Čamo, sociolog, koja svojim tekstovima unosi određenu svježinu i na neki način novi pristup promišljanja o devetoj umjetnosti. 

Koliko su ljudi u BiH zainteresirani za strip?

- Iskreno, neki veliki interes trenutno ne postoji, a na to utječe više faktora. Naime, da bi se strip čitao, trebaju strip revije, koje bi se prodavale na kioscima kao što je slučaj sa "Plavim stripom". Pored toga, da bi se animiralo čitaoce u BiH, potrebna je medijska "obrada" budućih ljubitelja stripa, a na tome se malo radi i to malo što se radi, bez želje da nekoga omalovažim ili povrijedim, veoma se loše radi. Naime, sve što mogu pročitati o stripu u našoj štampi ili portalima, uglavnom se vrti oko subjektivnog pristupa novinara, koji svaku priču počinju sa "Zagorom", "Blekom", "Alanom Fordom", "Texom Willerom"... ti su strip junaci poznati kod nas i u regiji, ali nisu okosnica stripa i strip umjetnosti. Spomenuti likovi su, za usporedbu, TV sapunice u odnosu na, recimo, oskarovska filmska ostvarenja. Lično, u pojedinim medijima objavljujem tekstove koji promoviraju istinsku strip umjetnost, promoviram strip na sasvim poseban način, na način kojim se mogu animirati novi stripoljupci. Takav pristup stripu moraju imati i ostali autori tekstova o devetoj umjetnosti.

Može li strip dobiti bitku protiv današnjih agresivnih videoigrica, i ako da, kako to postići?

- Sjećam se prvih televizija po sarajevskim mahalama i priče iz tog doba kako će televizija definitivno uništiti film i filmsku industriju. Je li se to desilo? Naravno da nije, filmska industrija, kao nikada do sada, vrti veliki broj filmskih ostvarenja koja opet, produkciji donosi milijarde dolara. Tako je i u stripu i odnosu na agresivne videoigrice. Istraživao sam američko tržište i otkrio da Amerika ima oko 130 miliona redovnih čitalaca stripa, a od toga, što često spominjem, više su od 60 posto intelektualci, ostalo su djeca i ostali. Ekipa okupljena oko "Plavog stripa" i Akademije stripa Sarajevo, u čestim je kontaktima sa desetak vodećih američkih psihologa s kojima pokušavamo "udariti" na produkciju agresivnih videoigrica.

Apeluje se na proizvođače takvih igrica da smanje dozu agresivnosti koja veoma utječe na ponašanje mladih, toliko da se dešava da zbog agresivnih videoigrica dolazi i do tragedija, u kojima su glavni akteri djeca-ubice. Nasilje provode nad ukućanima, vršnjacima, školskim kolegama što ponekad završi i masovnim ubistvima u školama. S naše strane, a to su prihvatili i američki psiholozi, apelujemo na roditelje da djeci što više kupuju i forsiraju strip, kako bi mladi što manje vremena provodili igrajući videoigrice pune nasilja i krvi. Prošle godine, upornim radom američkih psihologa i naše saradnje, Međunarodna zdravstvena organizacija je i zvanično potvrdila da nasilne, agresivne videoigrice kod djece dovode do mentalnih poremećaja, što je upozorenje i apel roditeljima da djeci videoigrice zamijene stripom.

Pokrenuli ste prvo strip izdanje u BiH, 1970. godine. Skoro pet decenija promovirate devetu umjetnost. Koje vrijeme je bilo najbolje za strip u našoj zemlji?

- Bosna i Hercegovina sve do "Tobijevih novina", prvog strip izdanja u BiH koje sam pokrenuo sa još nekoliko mladih kolega (Ibrahim Uštović, Husno Hrelja, Suad Kurbegović, Husein Kurbegović, Jasenka Bukurević i Nadia Buturović), bukvalno još dječaka i djevojčica, nije imala nikada ranije strip izdanje. Strip zabavnik "Tobijeve novine" bilo je prihvaćeno širom bivše Jugoslavije, a pojavilo se pri kraju onoga što mi iz svijeta stripa nazivamo – zlatnim dobom jugoslovenskog stripa, tako da taj period možemo vezati za najbolje doba u našoj zemlji. Bio je to period šezdesetih godina prošlog stoljeća, pa do sredine sedamdesetih godina. Nakon tog perioda interes za strip u cijeloj bivšoj Jugi počeo je da opada jer su odlazili urednički kadrovi iz nekih redakcija, kadrovi koji su i napravili zlatno doba jugoslovenskog stripa. Novi kadrovi počeli su objavljivati trećerazredne stripove što je mnoga strip izdanja ugasilo, a što se mene tiče i mojih izdanja, sva su tretirana kao privatna i kao takva nailazila na otpor pojedinaca iz ondašnje vlasti, ali to je druga priča.