On je naglasio da zemlje koje su učestvovale u vojnim operacijama tokom rata u BiH ne mogu biti u sastavu EUFOR-a.

Reakcija je uslijedila s obzirom na to da se pojavila informacija da bi Hrvatska mogla da učestvuje u misiji EUFOR-a. Ranije je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović izjavio kako mu nije jasno da 25 godina poslije rata "u EUFOR-u nema nijednog hrvatskog oficira".

VEZANI TEKST - Komšić: Nije prihvatljivo učešće vojske Hrvatske u misiji EUFOR-a

O tome, zašto Hrvatska ne može biti dio NATO snaga za stabilizaciju mira u Bosni i Hercegovini EUFOR, razgovarali smo sa vojnim analitičarem Nedžadom Ahatovićem. 

- Ovo je pitanje koje hrvatski, a i pojedini mediji u BiH postavljaju ovih dana. Odgovor je jednostavan, da jednostavniji ne može biti. Strana u sukobu koja je potpisnica mirovnog sporazuma sa zemljom sa kojom je bila u ratu ne može biti dio snaga za uspostavu i stabilizaciju mira u toj zemlji. Dakle, po istom principu niti Srbija kao pravni sljednik SRJ zajedno sa Crnom Gorom koja je članica NATO-a ne može biti dio snaga EUFOR-a - kaže Ahatović. 

Članom 3. Aneksa 1a Vojnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma sve zemlje potpisnice su se usaglasile da se sa teritorija Republike Bosne i Hercegovine povuku sve strane trupe (što podrazumijeva dobrovoljačke jedinice, djelove regularnih i neregularnih vojnih snaga i snaga MUP-a) koje su učestvovale u ratnim operacijama u BiH do 5. oktobra 1995.

- Uvođenjem Hrvatske vojske u misiju EUFOR-a međunarodna zajednica bi prekršila član 3. Aneksa 1a (jer je Hrvatska vojska po presudi ICTY-a "šestorki" bila faktički agresor na RBiH odnosno instrument sprovođenja UZP-a stvaranja tzv. HRHB) i upala u konflikt interesa kojim bi pravni duh Dejtonskog mirovnog sporazuma bio narušen. To bi bio trijumf dogovora iz Karađorđeva o podjeli BiH gdje bi Hrvatska dobila na vojno upravljanje svoj dio BiH, a onda bi i Srbija odnosno Rusija polagale legitimno prvo na entitet RS. De facto bio bi pokrenut proces dezintegracije zemlje na bazi političke podijele NATO - Rusija - ističe naš sagovornik. 

Naravno, dodaje on, svi međunarodni politički principi i vrijednosti su porozni i podložni neprincipijelnim promjenama.

- Srbija i Hrvatska zajedno vode antibosansku politiku koja je u osnovi tzv.strategija kontrafakta, odnosno apriori nepriznavanja činjenice da su i jedna i druga zemlja izvršile protupravnu vojnu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i u taj lažni narativ svojim lobiranjem ubjeđuju sve druge zemlje sa kojim razgovaraju o situaciji u BiH. Rezultat te politke je nedavni neuspio pokušaj nametanja odluke visokog predstavnika u BiH. Odluke kojom se otvoreno favorizira jedna politička partija čije je sprovođenje slične politike silom u BiH osuđeno kao UZP pred ICTY-om u Hagu. To je taj tipični evropski cinizam i politika skretanja pogleda. A povjest posljedica politike skretanja pogleda sa poštivanja temeljnih evropskih principa i vrijednosti su spomenici koji su posijani diljem Evrope od Aušvica do Potočara i stoje kao nijemi svjedoci političkom radikalizmu i nacionalizmu te iste Evrope. Evrope koja svima morališe i drži pridike, a pri tom opet skreće pogled od rastuće vjerske diskriminacije muslimanskih i jevrejskih zajednica u Evropi. Upravo ta biopolitika nejednakosti koja se prešutno toleriše je osnov ponašanja desnog političkog radikalizma i Beograda i Zagreba u njihovim višedecenijskim nastojanjima da uspostave mehanizam političkog i paradržavnog tutorstva nad Bosnom i Hercegovinom milom ili silom - naglašava Ahatović. 

VEZANI TEKST - Milanović iziritiran: Zašto nijedan hrvatski oficir ne može biti u operaciji EUFOR-a u BiH?

Nadalje, kaže da "Bosni nisu niti su ikada bili problem ni priprosti balkanski Trump - Milanović, ni uglađeni balkanoidni Putin - Vučić, niti Miloševićeve tenkovske gusjenice i višegodišnje namjerno granatiranje pijaca i civila".

- Problem je što takve retrogradne politike nailaze na plodno tlo od Putinovog Kremlja, pa do hodnika EU institucija u Briselu gdje se sve glasnije šapuće o podjeli BiH ili političkoj izolaciji "opasnog muslimanskog elementa". Ti briselski karijeristi od formata nikako da shvate da je samo jedinstvena država BiH jedina brana ne samo ruskom utjecaju na Zapadnom Balkanu, već i tom antievropskom i antiNATO narativu koji je u političkom i institucionalnom smislu sve jači i u samim prijestolnicama zemalja EU-a.

Ako bi rat sa Ukrajinom potrajao, jedinstvo EU i NATO-a bi opasno bilo dovedeno u pitanje upravo zbog te biopolitike nejednakosti koja ima sve veći i veći utjecaj na politiku EU. To kukavičje jaje koje im je Putin vješto podmetnuo strategijom upravljanja migracijama koje su svojom masovnošću prepale tradicionaliste i konzervativce u Evropi i gurnuli ih politički u desno biće na kraju i njegovo najveće političko dostignuće. Još ako kao rezultat te varke, a uz svesrdnu pomoć Hrvatske i poslovično odobravanje Srbije podijele Bosnu, a Bošnjake u političkom smislu uspiju nakon 150 godina lišiti njihovog zapadnog nasljedstva odbacujući tako njihovu pravednu borbu za državu i krvavo dokazivanje da su srcem za evropske vrijednosti, onda će stvari poput "kristalne noći" (Kristalen Naht) postati kristalno jasne - zaključuje Ahatović.