Uglavnom su to izbjeglice iz Afganistana koje ne žele nazad u svoju domovinu, ali ni u Prihvatni centar "Borići" u Bihaću, jer žele biti blizu granice sa Republikom Hrvatskom.
Mališani sa osmijesima na licima dočekali su ekipu AA na ulazu u kamp. Mislili su da je neko došao da im pomogne. Kada smo rekli da smo novinari opet su se nasmijali i vratili se igri. Nemaju igračke kao njihovi vršnjaci u ostatku svijeta, nemaju tople sobe ili televizore... Oni se igraju na livadi sa improvizovanim igračkama.
{$galerijaFotografija}
Četrnaestogodišnja Nahil Ahberi u kampu se nalazi sa roditeljima i desetogodišnjim bratom.
- Afganistan smo napustili prije 4,5 godine. Ovdje smo došli prije dva mjeseca, a u Bosnu smo stigli prije šest mjeseci. U kampu ne možemo biti preko zime. Hladno je i jako je teško živjeti u šatorima. Posebno je hladno tokom noći - kaže Nahil.
Kako je kazala, svi žele doći do nekih evropskih zemalja, najviše do Njemačke.
- Kao i drug i ja želim doći do Njemačke. Dugo ne idem u školu i zbog toga se osjećam loše. Nadam se da ću do Njemačke doći uskoro i da ću nastaviti školovanje. Želim biti psiholog i aktivista i možda doći i ovamo i pomagati ljudima. Želim pisati i njihove priče. U Afganistan se ne želim vratiti jer nemam baš lijepe uspomene iz svoje zemlje - poručila je ova djevojčica.
Među Afganistancima u kampu je i Ibrahim.
- U BiH sam oko 45 dana. Tu su mi rođaci. Situacija u ovom kampu je jako teška. Dvije ili tri porodice žive u istom šatoru. Teško je jer su djeca sa njima. Želimo preći granicu, želimo otići bilo gdje ako ćemo imati dozvolu za boravak - naveo je Ibrahim.
Prema njegovim riječima, umorni smo od života u kampovima.
- Život u kampovima nije život. Mi smo ljudi, želimo život, ne bolji od drugih ljudi, ali želimo normalne uvjete. Umorni smo od borbe. Trebamo državu za nastavak života - pojasnio je Ibrahim.
Kako je kazao, trenutna situacija u Afganistanu, nakon što su talibani preuzeli kontrolu, je teška za sve njih iz te zemlje.
- Ljudi žele da se razvijaju, Tamo su talibani i ISIL, ako se želiš obrazovati, napredovati, učiti, oni će te ubiti. Oni ne žele razumjeti ljude. Mi ne želimo takav život, želimo komunikaciju sa svijetom i razvijati se u skladu sa ostatkom svijeta - naglašava Ibrahim.
Zadovoljan je kako se policija u BiH ophodi prema njima, ali su nezadovoljni uvjetima života.
- Hrvatska policija se prema nama ophodi kao prema životinjama. Gdje je ljudskost, humanost? Mi smo ljudi, nismo životinje. Ja se ovako nisam ponašao prema životinjama - dodao je Ibrahim za AA.
U improvizovani kamp tek je stigao Seid Rashid sa porodicom. Afganistan je napustio prije više od dvije godine.
- U Bosni sam oko 1,5 mjesec. Tri ili četiri puta sam pokušao doći do Slovenije. Međutim, nisam uspio. Veoma je teško preći hrvatsku granicu. Sinoć su nas uhvatili - ističe Rashid.
Sa njim su supruga, tri sina i kćerka.
- Djeca su mi jako talentovana. Dobri su u matematici, sviraju gitaru i klavir. I ja također sviram klavir, a i davao sam časove. Radio sam kao finansijski službenik u jednoj školi u Afganistanu. Govorim turski, grčki i engleski - istakao je Rashid.
Situacija u kampu je jako loša, posebno za djecu.
- Ljudi koji su napustili Afganistan, tamo se neće vratiti ni u kojem slučaju. Znate kakva je tamo situacija i da talibani kontrolišu zemlju. Ne mogu se vratiti tamo, a tako razmišljaju svi koji su ovdje i u drugim kampovima - kazao je Rashid.
Ljudi u kampu pokušavaju stvoriti neke uvjete za život, međutim, kako su kazali, ne znaju koliko će uspjeti u tome i kako će se zaštiti od zime koja je pred vratima.