Pedeseta godišnjica smrti jednog od najvažnijih predstavnika turske tradicije bit će obilježena nizom događaja u Turskoj i inostranstvu.

Anadolijski ashik, svestrana umjetnost koja spaja improvizacijsku poeziju i muziku, prakticira se u Anadoliji više od 500 godina, i važan je izraz kulturnog stvaralaštva u Turskoj. Pjesnik svjetske klase, Âşık Veysel (Şatıroğlu), jedan je od najpoznatijih turskih narodnih umjetnika, a njegova umjetnost i nakon njegove smrti nastavlja osvjetljavati čovječanstvo i nadolazeće generacije kroz stihove ispunjene porukama tolerancije, ljubavi i patriotizma.

Odlukom donesenom na 41. konferenciji u Parizu, UNESCO je uvrstio Âşıka Veysela u Program obilježavanja godišnjica historijskih događaja i eminentnih ličnosti za period 2022 - 2023, obilježavajući pedesetu godišnjicu pjesnikove smrti.

Godišnjica smrti velikog pjesnika obilježavat će se tokom cijele godine brojnim događajima, koncertima, izložbama i susretima kako u Turskoj tako u inostranstvu.

Âşık Veysel, posljednji veliki predstavnik Ashik tradicije

Âşık Veysel rođen je 1894. godine  u selu Sivrialan u Sivasu, okrug Şarkışla u centralnoj Turskoj. Oslijepio je kao sedmogodišnji dječak uslijed zaraze velikim boginjama. U svojoj desetoj godini počinje svirati saz, a 1933. godine kao 39-godišnjak počinje putovati kroz Tursku kao izvođač, katkad i podučavajući sazu.

Njegova prva pjesma bila je zapravo ep koji je otpjevao Kemalu Ataturku na 10. godišnjicu Republike. Njegov prvi zbornik poezije bio je "Deyişler" objavljen 1944., a posljednji "Dostlar Beni Hatırlasın" izdat 1970. u kojem je objedinio sve svoje pjesme. Ostale pjesme su sakupljene u ranijem izdanju "Sazımdan Sesler" objavljenom 1949. godine.

Pjesme koje je pisao, ali i pjevao, govorile su o različitim temama. Iako je na njegovo pjevanje utjecao turski sufijski pjesnik Yunus – u Veyselovim pjesmama ima tragova sufizma, Veysel se ipak smatra nasljednikom drugog velikog turskog pjesnika - Karacaoğlana, posebno u domenu njegovih ljubavnih pjesama.

Âşık Veysel ostat će upamćen kao pjesnik koji prihvata, nastoji razumjeti i dati smisao ljudima i životu. I danas se spominje kao značajni narodni pjesnik koji je budućim naraštajima poklanjao dragocjene stihove o ljubavi prema prirodi i čovjekoljublju, prijateljstvu, zajedništvu i solidarnosti.

Dom pretvoren u muzej

Âşık Veysel preminuo je 21. marta 1973. u Sivrialanu, selu u kojem je rođen.

Njegov dom je nakon njegove smrti pretvoren u muzej, a njegov sadržaj je sačuvan. U muzeju, obnovljenom 2012. godine kroz međunarodni projekat, izloženi su Veyselov krevet i radio te brojna pjesnikova odjeća i lični predmeti.

Posjetitelji muzeja mogu poslušati i pogledati snimke njegovih televizijskih intervjua.

U okviru Evropske unije (EU), Programa grantova za interkuluralni dijalog i muzeje Turske, Projekat međumuzejske kulturne alijanse koji provodi Uprava muzeja u Sivasu u takozvanoj "tamnoj sobi" muzeja ispisana je poznata pjesnikova fraza "Uzun ince bir yoldayım" (Ja sam na dugom, uskom putu) na Brailleovom pismu, uz pjesnikovu statuu koja se također nalazi u ovoj sobi. Muzej sadrži i javnosti nepoznate radijske i televizijske snimke pjesnika te dokumentarni film namijenjen osobama oštećenog sluha, sa titlom na engleskom jeziku.