Kaže ovo Zaiad Khan, korisnik TikToka koji broji više od 10.000 pratilaca.

Clayton Farris, korisnik TikToka s 48.000 pratilaca, koji je nekoliko dana kasnije napisao objavu o ovom trendu, kaže u svom videu: "Ne stresiram se i ne kidam se iznutra na komadiće", piše The New York Times.

Fraza je brzo postala uobičajena.

"Ako vaši saradnici daju 'tihi otkaz', evo šta to znači", naslov je članka u The Wall Street Journalu od 12. augusta. The Guardian je napisao: "Tihi otkaz: zašto se proširilo puko odrađivanje minimuma na poslu". Ovaj pojam je definiran i redefiniran. Za neke je to bio psihički odmak od posla. Za druge se radilo o neprihvaćanju dodatnog rada bez dodatne plaće.

Mnogi ljudi bili su zbunjeni. Zašto je potreban izraz da se opiše nešto tako obično kao što je odlazak na posao i obavljanje posla, čak i ako nije baš primjerno? Neki ljudi osjećaju satisfakciju zbog ovog trenda jer se nikad nisu trudili na poslu, a drugi su, pak, bili izloženi podozrivim pogledima jer zapravo vole biti uspješniji i raditi više.

Tu su i oni koji su zavidni - željeli bi da se mogu prepustiti tihom otkazu, ali misle da se nikada ne bi mogli izvući zbog svoje rase ili spola. Postoje i neka zanimanja koja to otežavaju. Naprimjer, ko želi da njegov ljekar ili nastavnik njegovog djeteta ide linijom manjeg otpora?

Gabrielle Judge (25), koja radi na odnosima s kupcima u jednoj tehnološkoj kompaniji i živi u Denveru, vidi kako se na društvenim mrežama govori o tihom otkazu bez obzira kako to utječe na druge.

- Neki ljudi tihi otkaz doživljavaju kao pasivno agresivno povlačenje, a to nije opcija za svakoga. Ne radi se uvijek o tebi. Ti si dio tima, ti si dio odjela - kaže ona.

Ipak, podržava komuniciranje do zdravih granica, sve dok se to radi odgovorno:

- Ja sam pristalica ravnoteže. Sve dok se posao obavlja i ne trebamo jedni druge, možemo raditi šta god želimo.

Alex Bauer (26), koja radi u skladištu knjiga u Appletonu u Wisconsinu, kaže da je njena prva pomisao kada je čula za tihi otkaz bila: "O Bože, to je za mene. Bilo je to nešto što sam prakticirala, ali dosad nisam imala naziv za to".

Bauer je započela raditi prije četiri mjeseca. Odrađuje osmosatne smjene pet dana u sedmici. Odabrala je ovaj posao jer ne zahtijeva emocionalnu energiju.

- Ispunjava me dobiti listu stvari koje treba obaviti i označiti ih jednu po jednu. Volim go-go-go, ali nemam napade anksioznosti. Dobra sam u svom poslu, ali onda odem kući i ne razmišljam o tome - rekla je Alex, koja u slobodno vrijeme uređuje kratke priče.

Matt Spielman, autor knjige "Tačke promjene: Kako raditi i živjeti svrsishodno", razumije zašto neki ljudi možda žele smanjiti teret posla:

- Ako je neko stvarno izgorio ili je na izmaku snaga ili ima ličnih problema, mislim da ima smisla smanjiti angažman s 10 na 7 ili 5.

Vjeruje da ova želja jača s radom na daljinu.

- S radom na daljinu puno je lakše osjećati se manje uključenim, manje dijelom tima, a direktorima je lakše raskinuti saradnju sa zaposlenicima i obrnuto. Manje je granica oko toga kad posao počinje i kad prestaje - rekao je Spielman.

Međutim, zabrinut je zbog ljudi koji se prepuštaju tihom otkazu kao načinu da se osvete firmi.

- Tihi otkaz djeluje pasivno agresivno. Ako neko izgara na poslu, o tome treba otvoreno razgovarati u oba smjera. Reći da ćeš odraditi apsolutni minimum jer na to imaš pravo ili zato što imaš problema, zapravo ne pomaže nikome - kaže on.

Spielman vjeruje da tihi otkaz sprječava ljude da pronađu poslove koje vole, koji im pružaju osjećaj smisla i pripadnosti.

- Radite četiri, pet, šest, ponekad i sedam dana u sedmici. Nema tužnije stvari nego potrošiti vrijeme pokušavajući ne uživati, ne biti angažiran i uzbuđen u poslu - zaključuje Spielman.