navbar

COOLSTYLE

faktor
search
search
search
Stručnjaci pojašnjavaju

Šta jesti kada vam je potrebna energija za maksimalan fizički i mentalni napor

Energiju, odnosno kalorije dobijamo unosom hrane, tačnije razgradnjom hemijskih veza prvenstveno makronutrijenata, ugljikohidrata, masti te proteina.

Objavljeno: 19.05.2022. u 08:36
get url
text

Bez energije nema života. Za razliku od biljaka, čovjek nema sposobnost fotosinteze, (a šanse da će je ikada razviti svojom evolucijom su gotovo jednake nuli, uzimajući u obzir okoliš koji u ovom trenutku obiluje izvorima kalorija), stoga kalorije treba unositi egzogenim putem, hranom.

Te kalorije će omogućiti adekvatno funkcioniranje svake ćelije, posljedično svakog tkiva, organa, organskih sistema te u konačnici cjelokupnog organizma.

Većina tjelesnih ćelija kao gorivo za rad preferiraju ugljikohidrate tačnije glukozu, dok se samo manji dio njih (pr. srčano tkivo, ćelije bubrega) oslanja na masti, odnosno oksidaciju masnih kiselina kao izvora energije.

Stoga, izostanak ugljikohidrata u prehrani nije najmudriji odabir, a naročito ne za one čiji način života zahtjeva visoku moždanu aktivnost i/ili one koji su tjelesno aktivni čije ćelije u stanjima visokog broja otkucaja srca (koja se događaju, primjera radi tokom bavljenja sportovima visokog intenziteta), jednostavno žude za glukozom. Zašto? Zato što su ugljikohidrati brži i ekonomičniji izvor energije u odnosu na masti.

Konkretno ako želite iskoristiti 100 kcal oksidacijom ugljikohidrata, potrošit ćete manje kisika u odnosu na situaciju kada bi tih 100 kcal došlo oksidacijom masti.

Nadalje, u stanjima maksimalne aktivacije moždanih ćelija (pr. učenje stranog jezika), izostanak glukoze te prelazak na ketonska tijela i masne kiseline kao energetske supstrate fiziološki ne osigurava dovoljnu količinu energije u jedinici vremena potrebnu za optimalni moždani rad, dok dugotrajna nedostupnost glukoze (pr. ketogena dijeta) može biti detrimentalna po "mladost" mozga zbog povećanog oksidacijskog stresa.

Nezahvalno je i pomalo površno polarizirati ugljikohidrate na dobre ili loše, ali u nastavku pročitajte izvore ugljikohidrata niskog do umjerenog te visokog glikemijskog indeksa. Za svaku grupu po 10 opcija.

Prvi će poslužiti kao stabilan izvor energije u postprandijalnom periodu, što je jako poželjno svojstvo za duži tjelesni ili mentalni napor, dok će drugi zbog vrlo brze razgradnje, posljedično i apsorpcije biti sjajan odabir nakon tjelesne aktivnosti, naročito one visokog intenziteta te ekstenziteta.

Izvori ugljikohidrati niskog do umjerenog glikemijskog indeksa: zobene pahuljice, brašno, mekinje, ražene pahuljice, brašno, mekinje, ječam, tjestenina (naročito integralna), smeđa riža, proso, heljda, palenta, kvinoa, grah.

Izvori ugljikohidrata visokog glikemijskog indeksa: bijela riža, bijeli hljeb, pečeni krompir, džem, maltodekstrin (škrobni prah čest sastojak namirnica od tijesta, slatkiša i gaziranih pića), med, glukoza (dekstroza), čokoladno mlijeko, grožđice, zrela banana.