Hasima, Zehra i njihove prijateljice u penziji, kojih bude i po 50 na skupovima, svojim primjerom pokazuju da život osoba u trećoj dobi može značajno da se razlikuje od onoga što su stereotipi koji se vezuju za njih. Ove vesele i jedinstvene Novopazarke pjesmom, igrom i radnim akcijama svakodnevno mijenjaju svijest o starenju.
U razgovoru za AA kažu da se okupljaju više puta sedmično, da na posijelima koja protiču uz pjevanje sevdalinki, spremanje specijaliteta novopazarskog kraja, vez, pletenje i stvaranje rukotvorina, planiraju svako putovanje i radnu akciju. Odluke donose jednoglasno, jer među njima vladaju i dalje prave vrijednosti, poštovanje i sloga, kao u svakoj porodici u stara dobra vremena, kaže Hasima Kolašinac.
{$galerijaFotografija}
- Ovaj naš život sada ne bih dala ni za kakvu mladost. Mi znamo da se veselimo za razliku od ovih generacija mladih djevojaka, srce nam je veselo. U ovom našem neformalnom udruženju toliko sloge i poštovanja, volimo se i družimo da ja ni sama ne umijem da opišem svoju radost kada smo na okupu. U našem društvu vlada sloga kao nekada što je bilo u porodicama, sve mi se dogovorimo za čas posla gdje da putujemo i šta da radimo. Pored toga što se često okupljamo i vezemo, pravimo stvari i predmete od pustovane vune i tako čuvamo stare zanate i našu tradiciju. Organizujemo često posijela i radionice heklanja, pletenja, veza i sve tako uz neku sevdalinku i smeh. Nas aktivnih žena bude i po 20, a nekada i preko 50 - priča za AA Kolašinac.
Neumorno ove dame učešćem na sajmovima rukotvorina u Novom Pazaru i gradovima okruženja izlažu predmete koje su same napravile te tako čuvaju od zaborava vještine kojima su ih podučavale majke prije mnogo godina.
- Non stop mi učestvujemo na različitim manifestacijama i sajmovima kada nas pozovu. Spremamo i izlažemo hranu i ta naša tradicionalna jela, a za njih dobijamo medalje, pohvalnice i nagrade. Predstavljamo naše ručne radove i rukotvorine. Tome su nas davno učile naše majke, a kada smo se udale i svekrve. Nema mjesta gdje mi nismo predstavile kulinarske specijalitete, običaje i tradiciju novopazarskog kraja - dodala je Kolašinac.
Pored svega što su uradile želja im je još i da osnuju amatersko pozorište kako bi se pozorišnim komadima sačuvali jezik, tradicija i kultura njihovog naroda, priča za AA penzionerka Zehra Malićević.
- Ja sam penzionerka već skoro dvije decenije. Nikada nisam imala problem da sebi organizujem život. S ovim ženama i sadržajima koje osmišljavamo samo sam ga upotpunila. Dosta putujemo, pravimo čajanke jedna kod druge, pratimo kulturna dešavanja, mnogo se poštujemo i lijepo se pazimo. Organizujemo i posjećujemo festivale narodnih rukotvorina, podučavamo i mlađe generacije kako bi se sačuvala naša lijepa tradicija. Planiramo, ako dođemo do sredstava, osnivanje našeg amaterskog pozorišta gdje bi se kroz predstave sačuvao narodski govor i stari izrazi, te izvorni običaji i tradicija kakva je nekada bila, a koja je danas izložena mnogim promjenama zbog savremenog načina življenja koji nas opterećuje, a koji nam je nametnut - kaže Malićević.
U posljednjih mjesec dana ove dame sprovele su na više lokacija u gradu i okolini Novog Pazara ekološke akcije. Od smeća su očistile mnoge važne lokalitete i izletišta na kojima otpatke ostavljaju mladi ljudi.
