Mejdi i Fatmir Sulejmani rijedak su primjer braće koja se profesionalno bave muzikom u našoj zemlji i šire i to sa dosta uspjeha.

Rođeni Brčaci potječu iz muzičke porodice i dok je pet godina stariji Mejdi samouk muzičar sa diplomom profesora engleskog jezika i književnosti, mlađi Fatmir ima formalno muzičko obrazovanje. Završio je gimnaziju "Vaso Pelagić" u Brčkom uporedo sa muzičkom školom, odsjek za solo pjevanje, a trenutno je student Muzičke akademije u Bijeljini.

Mejdi je karijeru u muzici počeo na dječijim festivalima sa kojih je uglavnom, kako kaže, odlazio kao pobjednik. Osvajao je nagrade na takmičenjima gitare, a danas mlade instrumentaliste podučava savladavanju vještine sviranja na njoj. Sarađuje sa mnogim izvođačima kao član pratećih bendova, a najviše radi i nastupa sa Arminom Muzaferijom. Zanimalo nas je s kim mu je najteže raditi.

- Iako nemam mnogo negativnih iskustava tokom saradnje sa drugim izvođačima, jer se trudim da svoj posao obavljam savjesno i ozbiljno, imao sam specifičnih momenata, kada sam po zahtjevu usred pjesme morao mijenjati gitaru, a za tu sam promjenu imao bukvalno 4 takta. Najteže je raditi sa pjevačima koji ne znaju šta hoće, a hoće sve, kao i sa onima koji muziku smatraju kao neko takmičenje i odmjeravanje snaga. Treba još spomenuti one koji umjetnost mjere količinom novca koji zarade - iskren je Mejdi Sulejmani na početku razgovora za Faktor.

Mejdi Sulejmani: Najteže je raditi sa pjevačima koji ne znaju šta hoće, a hoće sve

Dvadesetpetogodišnji Fatmir je prije muzike imao nekoliko neuspjelih pokušaja bavljenja sportom, ali se na kraju ipak opredijelio za pjevanje. U tome je veliki utjecaj imao njihov otac, koji mu je veliki uzor u svemu što radi, ali i stariji brat ga je, kako ističe, pokretao, najviše u kriznim pubertetskim godinama. 

- Jedini uzor, jedini čovjek od koga ja u životu želim da budem bolji je moj otac jer je on za mene najbolji u svemu. Znanje koje sam dobio od njega sam nekako zaslužio kroz vježbu i sve ono što sam mu prezentovao kroz moje odrastanje u muzici. Tako je isto bilo i sa mojim bratom - govori Fatmir te dodaje da je i Mejdi uveliko zaslužan za sve ono što je on danas kao osoba i kao muzičar.

-  Uvijek imam veliko poštovanje prema njemu kao umjetniku, na stranu što je on moj brat i što ga neizmjerno volim. On je neko ko je svojim napornim radom i vježbom postigao sve što danas u životu ima. Izgraditi ime kao instrumentalista je puno teže nego nama pjevačima, a on je to uspio. Mnogo sam ponosan na njega i zbog njega mnogo radim na sebi u svim segmentima života. Ne želim da se on i u jednom trenutku postidi mene zbog nekih mojih kikseva jer znam da će on mene uvijek činiti samo ponosnim - naglašava pjevač.

Mejdi kao stariji i iskusniji savjetuje brata, ali, kako govori, trudi se da ne bude tip koji će svemu nalaziti mane, te insistirati da se njegovi savjeti slušaju. Kazao nam je i koja Fatmirova pjesma mu je najdraža.

- Odrasli smo ljudi koji sami biraju svoje puteve i odgovaraju za svoja djela, ali mnogo puta sam mu ponavljao da posebno obrati pažnju na one koji se najslađe smiju, grle i odobravaju svaki postupak. Takvi na kraju ostavljaju iza sebe gorak okus. Pjesma "Zbogom uspomene" je pjesma koja zaslužuje veću pažnju, mada me ne čudi što nema veliki publicitet iz prostog razloga što živimo na prostoru gdje se emocije pokazuju jurenjem kroz crveno svjetlo preko pješačkog prijelaza s laktom izbačenim kroz otvoren prozor, dok se iz auta čuju neartikulisani stihovi sa povremenim razumljivim "bejbe" ili "bebo"- smatra gitarista. 

Fatmir Sulejmani sa suprugom (Foto: Omar Turšić)

Obojica su spremni na zajedničku saradnju, ali do njene realizacije treba još stvari da se poklopi.

- Mejdi trenutno radi na svom instrumentalnom albumu, ali što da ne. Od svih ljudi s kojima sam radio, najproduktivniji sam s njim jer smo ipak zajedno rasli i obojica znamo kako onaj drugi diše. U svakom slučaju, bio bi to projekat prvenstveno pun ljubavi i velikih emocija - kaže Fatmir, a Mejdi dodaje:

- Ja sam uvijek raspoložen za saradnju, ali da bi se napravilo nešto kvalitetno, potrebno je vrijeme i strpljenje. Iskren da budem, volio bih da to bude nešto što nadilazi "covere" jer je to, barem meni, dosadilo. Ako Bog da, uradit ćemo nešto. Prava umjetnost mora da sazrije u čovjeku. Tek tada daje najslađe plodove, a vjerujem da ćemo u vremenu koje je pred nama uraditi nešto po čemu će nas pamtiti.

Za kraj zajedničkog razgovora Mejdi nam je kazao i šta bi mu predstavljao izazov u muzici.

- Svaki moj izlazak na scenu, odlazak u studio, saradnja sa drugima je jedan izazov koji trebam ispuniti. Međutim, konkretno bih izdvojio izdavanje albuma instrumentalnih kompozicija na kojem trenutno radim i, ako Bog da, završit ću ga ove godine. To je također i ostvarenje sna koji sam sanjao još kao tinejdžer. Najveći izazov, kada se sve sabere i oduzme, je ostati svoj i ne pasti pod utjecaj nekoga ili nečega. To je najveća borba, zbog koje mnogi kače bijelu zastavu u znak predaje - zaključuje uspješni gitarista i muzičar.