Jeribasma je stara domaća sorta kruške, koja se u Bosni i Hercegovini gaji od prije pet i više vijekova.

Jeribasma u prijevodu znači "ne dodiruj me", što znači da je osjetljiva na dodir i uboj. Kad na zemlju padne razbije se. 

Otporna je na mraz i sušu. Stablo kruške može biti staro 200-300 godina. Bujnost krošnje najbolje se ogleda u vrijeme punog behara. Tada liči na veliku sniježnu kapuljaču. Behar jeribasme je osvježavajućeg, blagotvornog i opojnog mirisa, što privlači rojeve pčela.

Kad se plod grize ili siječe, sok iz njega curi, pa se u narodu zna reći da se "pije, a ne jede". Meso joj je puno sklerohinskih ćelija, što je sa zdravstvenog gledišta značajno, posebno za bubrežne bolesnike i oboljele od nefritisa. Nakiselog je okusa, veoma osvježavajuća i prijatna za jelo. Jeribasma se bere prije nego što sasvim sazri, krajem septembra i početkom oktobra.