Film "Toma" o životu legende narodne muzike Tomi Zdravkoviću, u kojem je njegov lik oživio glumac Milan Marić, puni kino dvorane širom regiona, a do sada ga je pogledalo više od 100.000 ljudi.

Publika je kroz slikovit i emotivan prikaz života Zdravkovića saznala neke do sada nepoznate detalje o njemu koji gledaoce ne ostavljaju ravnodušnim.

Scenarij za film su napisali Nikola Pejaković i Dragan Bjelogrlić, koji je zajedno sa Željkom Joksimovićem producent. Režiju potpisuje Zoran Lisinac. Uz Marića, glavna uloga je pripala Tamari Dragičević koja je utjelovila Silvanu Armenulić. U ostalim ulogama se pojavljuju Petar Benčina, Andrija Kuzmanović, Mirjana Karanović, Slobodan Boda Ninković, Marko Janketić, Ivan Zekić i drugi.

Film prati Tomin život od početaka njegove karijere i trenutka kada je upoznao Silvanu, što će biti prekretnica u njegovom životu u svakom smislu. Kraljica sevdalinke je na prvu osvojila srce mladića iz Pečenjavaca, ali mu je i otvorila put ka prvim nastupima i kasnije snimanju prvih ploča. Gledaoci prate uspon legendarnog pjevača ka profesionalnom uspjehu, dok istovremeno ponire u tugu tragičnih i nesretnih ljubavi. Film također oživljava zlatno doba narodne muzike i niz njegovih glavnih aktera.

Tomislav Toma Zdravković rodio se kao treće dijete u porodici, 20. novembra 1938. godine, kada je njegova porodica živjela u Aleksincu. Svi u porodici Zdravkovića bili su talentovani za pjesmu, ali on najviše. U karijeri ima desetke hitova bez kojih je teško zamisliti ijednu proslavu, vjenčanje, rođendan, dernek...

Veći dio života bio je neprikosnoveni kralj kafana, boem, pjevač… Kolege koje su imale priliku da se druže s Tomom i s njim provedu barem jedan dan, o njemu će samo kratko reći: "On je, znate, bio najbolji."

Od škole je imao samo osnovnu i kurs za traktoristu, a čitavo bogatstvo potrošio je po kafanama i kockarnicama s društvom, da bi iza njega ostao samo jednosoban stan na Petlovom Brdu u Beogradu. Preminuo je u 53. godini, 30. septembra 1991. godine u Beogradu.

Poznata je i posebna veza Tome sa Sarajevom i kultnim restoranom "Osmice". Koliko je volio ovaj restoran i koliko mu je značilo vrijeme provedeno u njemu, potvrđuje činjenica da mu je posvetio i kompoziciju "Osmice" ili "Pismo starom jaranu", s kojom je učestvovao na Vogošćanskom festivalu 1988. godine.

– Naš svijet često misli da je pjevanje u kafani nešto ružno, da tamo ljudi jedni druge udaraju flašama u glavu. A ljudi u kafanu dolaze zbog pjevača i pjesme. Zato je meni bila čast da iz Leskovca odem u Sarajevo i tamo pjevam u hotelu "Evropa". Tada je bilo pjevača, a radio, televizija i štampa nisu se mnogo "bavili" narodnjacima. Ljudski je bilo sanjati o slavi. Sjećam se, pjevao sam s Džimijem Stanićem i Ivicom Šerfezi početkom šezdesetih. Mene djeca okupirala i traže autogram. I odmah puče priča: "Ima neki ludi pjevač koji daje autograme". Počeli ljudi dolaziti i tražiti autogram. Sarajevski mangupi tek kasnije su mi rekli da sam ustvari predmet šale. E zbog toga i zbog takvih ljudi ja volim Sarajevo – pričao je svojevremeno Toma.

Društvo u ovom kultnom restoranu na Trebeviću najčešće su mu pravili Kemal Monteno, Rade Šerbedžija, Halid Bešlić i Nazif Gljiva. Upravo je Toma u "Osmicama" imao svoj posljednji nastup u Sarajevu.

– Svaka fešta s Tomom bila je posebna. Upoznao sam mnogo ljudi koji vole kafanu, ali on je bio i ostao posljednji boem. Znali smo u "Osmicama" provesti po nekoliko dana. Slučajno navratim ponovo na jedno piće poslije sedam dana, a konobar mi kaže da Zdravković nikako nije išao kući – kazao je Halid Bešlić te dodao da su se pored "Osmica" često družili u restoranu "Stadion" na Koševu.

Mujo Pijuk

Svojih druženja sa legendarnim Tomom prisjetio se i poznati sarajevski konobar Mustafa Mujo Pijuk.

- Toma je bio najveći boem ovih prostora svih vremena. Slobodno mogu reći da mi je bio kao brat. Često je znao kod mene i prespavati. Dane, sedmice i mjesece proveo je pjevajući u njegovim "Osmicama" i restoranu "Stadion" na Koševu. Nakon što završi pjevanje, redom smo zatvarali ostale kafane - kazao je ranije za Faktor Pijuk.