Koronavirus odnio je brojne živote u Italiji, a broj zaraženih i dalje raste. Kraj ovoj pošasti još se ne naslućuje, mediji pišu da tom zemljom vlada strah i panika, dok na društvenim mrežama svjedočimo hrabrim Italijanima dok pjevaju na svojim balkonima, kako bi izolaciju lakše podnijeli.

Brojni Bosanci i Hercegovci dijele sudbinu sa Italijanima, jer već godinama žive i rade u toj zemlji. Među njima je i dramaturginja Emina Gegić koja je za naš portal ispričala sa čim se trenutno suočava ona i njena porodica, ali i njene komšije.

- U Italiji je situacija nadasve dramatična. Broj zaraženih lica prešao je cifru od 20.000 ljudi, a ako na taj broj dodamo i izliječena kao i nažalost preminula lica, suočavamo se sa eksponencijalnom cifrom od 27.474. Računajte da je ovo zadnji podatak koji je iznijela Civilna zaštita. Cifra drastično raste iz dana u dan. Liječnici i medicinsko osoblje su pod naporom, rade i po petnaest sati dnevno, a po povratku kući ne smiju ni da zagrle svoje najdraže. Teško je i zamisliti djecu ovih ljudi koja se moraju lišiti roditeljskog zagrljaja.

Bolnice su krcate i nema više dovoljno kreveta za animaciju. Lijepa vijest je da je do sada izliječeno 2.335 ljudi. Novine "La repubblica" 12. marta su objavile da već postojeći lijek za reumatoidni artritis tocilizumab, može smanjiti upalnu reakciju uzrokovanu koronavirusnom. Nema jos kliničkih studija, informacije se temelje na pojedinačnim slučajevima u Kini, a sada i u Italiji. Ipak vijest daje nadu. U međuvremenu svi čekamo novi lijek. Bez obzira na ovu vanrednu situaciju, stanovništvo u Italiji pokušava da prebrodi ovu pandemiju na najmirniji mogući način. Skoro svi smo zatvoreni u našim kućama i nerijetko se organizuju aktivnosti na prozorima ili balkonima. Neko svira, neko pjeva, neko slika po čarsafima i širi ih na balkonu. Lozinka za sreću je: "Andrà tutto bene" što znači "sve će biti uredu"- kaže nam Gegić koja se trenutno nalazi na otoku Sardinija.

Sa suprugom i sinom, 24. februara, kada se pojavio prvi slučaj koronavirusa u Milanu, otputovala je na Sardiniju i samoinicijativno su bili u izolaciji 15 dana. U međuvremenu je donesen novi dekret koji je zatvorio Italijane i one koji žive u Italiji u spostvene domove.

- Srećom nismo u agoniji. Moj sin od osam godina ne ide u školu već više od tri sedmice ali, zato, kao i sva djeca iz Lombardije (a sad mislim i iz cijele Italije), ima svakodnevne lekcije putem digitalne didaktike. Koristim priliku da i ja obnovim staro gradivo. Moj muž je arhitekta i trenutno radi putem smartworkinga, u pauzi i za vikend posvećuje se porodici. Igramo se svi skupa monopola, šaha, šangaja. Moj Atellier za umjetničke discipline "Art River" u Milanu je trenutno zatvoren, ali zato koristim slobodno vrijeme da završim moj roman. Kad nas obuzme strah, radimo jogu, peremo prozore, farbamo ogradu u bašti...U krajnjem, biti u kući nije teško. U ovom periodu je teško biti ljekar, raditi u samoposluzi ili biti kurir. Svi se nadamo da će se uskoro situacija poboljšati, ali da bi bilo tako neophodno je da svaki građanin ponaosob da lični doprinos. A to je u većinu slučajeva da ostane kod kuće - napominje Gegić.

Različite teorije kruže internetom kako je došlo do širenja koronavirusa u Italiji, ali svi su saglasni da je tome doprinijelo neozbiljno shvatanje problema pred kojim su se našli.

- Nakon prvog pacijenta tragalo se za nultim kako bi se shvatilo odakle je uopće došao virus u Italiju, odosno u Lombardiju. Ipak mišljenja sam da to ne trebamo shvatiti kao "lov na vještice". Virus ne gleda ni pasoš ni bankovni račun. Svi smo u istoj opasnosti. A nerijetko su zaraženi asimptomatični. Što se tiče neodgovornosti građana u Italiji, s tim se ne mogu složiti u potpunosti jer sam direktni svjedok da je većina shvatila problem na najbolji mogući način. Jedina greška u koracima koja se desila je egzodus sa Sjevera na Jug. Nažalost, vijest je procurila u javnost prije objave dekreta, mislim da je to bilo 8. marta. Dio građana je izbjegao ne razmišljajući da tako dovodi u opasnost druge ljude. Ipak, ponavljam, ne možemo suditi jednoj zemlji po ponašanju manjine - poručuje Gegić.

Cjelokupna situacija svakako će se negativno odraziti i na ekonomiju zemlje, a italijanski i međunarodni stručnjaci već govore da Italiji prijeti rizik od recesije.

Ipak, ništa nije gore od gubljenja ljudskih života.

- Jedina preventiva je izolacija. Paziti na ličnu higijenu, prati često ruke, kihati ili kašljati u lakat, čistiti radne površine, hraniti se zdravo i ne paničiti. Zapravo, teško je dati savjet o nečemu što još ne poznajemo dovoljno. Neprijatelj je vidljiv samo pod mikroskopom. S obzirom na to da se on širi velikom brzinom i prelazi granice, bila bih sretna da Bosna i Hercegovini što prije poduzme iste mjere predostrožnosti koje je poduzela i Italija, a da građani ostanu u svojim kućama - smatra Gegić.