navbar

COOLSTYLE

faktor
search
search
search
Dobrog je zdravlja

Dedo Himzo i u 92. godini posti tokom ramazana

Devedestdvogodišnji Himzo Žiga, rođen u jednom mjestu između Čajniča i Goražda, kao jetim, dijete koje je ostalo bez roditelja, 1940-ih godina je stigao u Sarajevo gdje je proveo skoro cijeli život.

Objavljeno: 25.04.2021. u 11:00
get url
text

Iako je imao teško djetinjstvo i život, i danas je dobrog zdravlja pa još uvijek može da posti tokom ramazana. Ekipu novinara dočekao je sa osmijehom na licu. Sam je u stanu u sarajevskom naselju Grbavica. Ženio se dva puta. Supruge su preminule, a djece nisu imali.

- Rođen sam 1929. godine. U Sarajevo sam došao 1943. godine kao jetim, bez oba roditelja. Imao sam još brata i sestru - počeo je svoju priču dedo koji, kako je kazao, mnogo voli da se šali.

Bili su smješteni u prostorijama jedne dobrotvorne organizacije. Prisjeća se Drugog svjetskog rata i rata u BiH '90-ih godina.

Kako je kazao, ne samo da ih pamti, nego je bio i njihov učesnik.

- U partizanima sam bio od '44. do kraja rata, a u ovoj vojsci sam bio 20 mjeseci - ispričao je Himzo koji je radio kao mehaničar za artiljerijsko i streljačko naoružanje.

Iako ima 92 godine, dedo Himzo i ovaj ramazan posti. Uči i Kur'an koji mu pomaže u danima samoće, a kojih je puno više sada, u vrijeme pandemije.

- Kur'an me drži. Mogu samo da se zahvalim Bogu što mi je podario zdravlje pa da mogu da postim. Lijekove uzimam samo preventivno. Napravio sam tako da jedan dio lijekova uzimam na sehuru, a drugi tokom iftara - kazao je Himzo koji je 1988. godine otišao u penziju.

Himzo je i dok su supruge bile žive znao napraviti neko jelo što mu dobro dođe sada kada je sam i primoran da sam sebi sprema obroke. Kako je kazao, polako zna pripremiti i sehur i iftar.

- Žena mi je preselila prije 14 godina. Ovaj stan sam uvakufio u Gazi Husrev-begov vakuf, poklonio medresi i kad ja napustim ovaj stan, on je njihov. Ovdje imam i jednog prijatelja, on mi svakog mjeseca plati račune - ispričao je Himzo.

Koronavirus je mnoge "zatvorio" u kuću, pa tako i Himzu.

- Ja sam četiri mjeseca u dobrovoljnoj izolaciji. Samo s vremena na vrijeme stavim masku na lice i odem da uzmem neke potrepštine. Odmah se vratim u stan. Bilo je i perioda da po mjesec dana ne pređem prag. Sve ovo što sam izdržao je iskušenje od Allaha - pojasnio nam je dedo Himzo koji je, kako je kazao, postao previše emotivan u posljednje vrijeme.

Kroz osmijeh kaže da "parcijalno" održava i čisti stan. Onoliko koliko može.

- Plan mi je da ako Bog da ispostim ramazan, dočekam Ramazanski i Kurban bajram i uzmem kurban - kazao je Himzo.

Na kraju se zahvalio za posjetu, pokazujući improvizovanu spravu, poput kolica, koju koristi za oslanjanje i kupovinu namirnica.