Danas je stotinu godina od rođenja Zaima Imamovića, pjevača, kompozitora i tekstopisca, velikana sevdaha, koji je nadahnuo generacije muzičara sa ovih prostora i čiji se utjecaj proteže do današnjih dana.

Njegov unuk, a sin Nedžada Imamovića, također pjevača sevdalinki, Damir Imamović, koji svojim interpretacijama stvara poseban stil savremenog sevdaha, danas se na svom Instagram profilu na poseban način prisjetio djeda:

"Dragi moji, danas slavimo Zaimov 100. rođendan! Inicirali smo, kao porodica, seriju događaja kojima smo željeli obilježiti ovaj važan jubilej za nas, sevdah i za bh. kulturu. Bilo je predviđeno da se ove godine održi nekoliko koncerata, okruglih stolova, promocija Zaimove biografije (iz pera književnice Lejle Kalamujić), jedna svečana akademija i još nekoliko drugih aktivnosti koji bi ovu godinu učinili godinom Zaima Imamovića. Nažalost, zbog epidemološke situacije morali smo za sada odustati od planiranog. Sjetimo se danas Zaima onako kako bi on to najviše volio: slušajući njegove pjesme", napisao je Damir Imamović.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Dragi moji, danas slavimo Zaimov 100. rođendan! Inicirali smo, kao porodica, seriju događaja kojima smo željeli obilježiti ovaj važan jubilej za nas, sevdah i za bh. kulturu. Bilo je predviđeno da se ove godine održi nekoliko koncerata, okruglih stolova, promocija Zaimove biografije (iz pera književnice Lejle Kalamujić), jedna svečana akademija i još nekoliko drugih aktivnosti koji bi ovu godinu učinili godinom Zaima Imamovića. Nažalost, zbog epidemološke situacije morali smo za sada odustati od planiranog. Sjetimo se danas Zaima onako kako bi on to najviše volio: slušajući njegove pjesme! Zaim Imamović (Mrkonjić Grad 26.8.1920 - Sarajevo 2.2.1994.) legendarysevdahsinger

A post shared by Damir Imamovic (@damirimamovich) on

Skromni čovjek, koji je ostavio sve samo ne skroman trag u bosanskohercegovačkoj kulturi, rođen je 1920. godine u Mrkonjić Gradu.

Muzičku karijeru počeo je 1945. godine kao pjevač Radio Sarajeva. U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije po kojima smo ga zapamtili: "Gledaj me draga", "Mujo kuje konja po mjesecu" i "Konja vodim, pješke hodim".

Pored bosanskohercegovačkih sevdahlinki pjevao je i pjesme drugih naroda. Naročito mu je bio blizak melos sandžačkih muslimana, a pjesmu "Kafu mi draga ispeci oh aman, aman, dušo za mene" uvrstio je u svoj repertoar.

Nastupao je na dosta koncerata u duetu sa Nadom Mamulom, a u dijalogu je snimio nekoliko pjesama sa prvom damom sevdaha Izetom Selimović-Bebom. A to su pjesme: "Hajde dušo da ašikujemo", "Evo mene u tom kolu" Sa Nadeždom Cmiljić i grupom pjevača u dijalogu pjeva "Hercegovačku zdravicu".

Pjevao je sa Safetom Isovićem, te Milom Petrovićem "Zvijezda tjera mjeseca", "Igrali se konji vrani", te u duetu sa Milom Petrovićem "Zelen lišće goru kiti" (Đure Jakšića).

Često je nastupao u mješovitoj grupi narodnih pjevača koja je djelovala u Radio Sarajevu između 60-ih i 70-ih godina.

Gostovao je u Parizu, Beču, Sofiji i na Bliskom istoku, a učestvovao je i na međunarodnom festivalu narodne muzike u marokanskom gradu Marrakech kao predstavnik tadašnje jugoslavenske radiotelevizije.

Skupština Grada Sarajeva 6. aprila 1979. godine Zaimu Imamoviću je dodijelila Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva "za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije".

Svoje posljednje stihove napisao je ratne 1993. u Sarajevu:

Svud po svijetu kuda sam hodio
naše želje, pozdrav pronosio.
Ostat će Bosna kao što je bila
k'o biser sjajna, ponosna i mila.
Preminuo je 2. februarar 1994. godine.