Prošlo je 14 godina od smrti doajena bh. sevdalinke Mehe Puzića. 

Na današnji dan 2007. godine prestalo je da kuca srce velikog umjetnika i pjevača čije se interpretacije danas čuvaju kao trajno muzičko blago.

- Uvijek su mi govorili da vrijeme liječi sve, ali nažalost, to nije istina. Mislila sam da će biti lakše kada prođu tri-četiri godine, ali to se nije desilo. Cijeli ramazan razmišljam o godišnjici i nema dana da ne oplačem. Posebno su mi teški praznici, i državni i vjerski. Kada vidim mog Mehu na televiziji, odmah mi suze krenu. Teško mi je promijeniti kanal, a još teže kada slušam i gledam kako pjeva – rekla je ranije u razgovoru za Faktor njegova supruga Hanka Puzić.

Meho Puzić rođen je u Odžaku 24. jula 1937. godine. Oženio se 1962. godine i započeo muzičku karijeru položivši audiciju na Radio Sarajevu, gdje je jedini bio primljen od ukupno 54 kandidata.

Poslije dvogodišnje korepeticije sa profesorom Nevželom, 1. maja 1964. godine prvi put je zapjevao i snimio četiri arhivske pjesme. Nakon toga slijede festivali: "Ilidžanski" 1966. godine gdje je bio pobjednik i dobitnik prve nagrade publike i stručnog žirija, zatim slijedi "Festival 1968", gdje je nastupajući u 40 gradova Jugoslavije podijelio pobjedu sa Lepom Lukić.

 

- Meho je bio i ostao bard sevdalinke. Legenda koja je ostavila neizbrisiv trag u bh. muzici i legenda koja će vječno živjeti kroz svoje pjesme. Nesebično je dijelio bogato znanje sa nama mlađima. Od Mehe sam mnogo naučio i o muzici i o životu. Bio je širok i društven i uvijek optimističan. Uvijek je širio pozitivnu energiju. Jednostavno, čovjek i pjevač koji se rađa jednom u 1.000 godina - kazao je za Faktor Halid Bešlić.

U bogatoj muzičkoj karijeri osvojio je brojne muzičke nagrade, priznanja i plakete, među kojima je najznačajnija "Estradna nagrada Bosne i Hercegovine" 1980. godine.

- Meho je bez sumnje jedan od velikana bh. narodne muzike, jednako izvorne pjesme i novog stvaralaštva. Desetke sevdalinki koje je teško otpjevati snimio je za arhiv RTV Sarajevo i pokazao vrhunske interpretacije. U tzv. novokomponovanoj narodnoj muzici bio je šampion u bivšoj Jugoslaviji. "O majko, majko" imala je tiraž od 600.000 prodanih gramofonskih ploča. "Moj brate u tuđini" - više od 700.000. Pričalo se da je Jugoton u Zagrebu napravio cijelu proizvodnu halu samo od te dvije Mehine pjesme. Prvi je krenuo i na velike estradne turneje i tu bio šampion.

Voljeli su ga jednako u BiH i u regionu. Na prvu turneju sam kao voditelj išao u ekipi koju je predvodio Meho. Izuzetan profesionalac, a velika zvijezda. Dao mi je dosta dobrih savjeta. Čak mi je i odijelo poklonio. Bio je veliki drug mnogima, meni i prijatelj do kraja svog života. Na nekoliko dana prije odlaska bili smo zajedno na nastupu u Vučkovcima kod Gradačca. Malo kad sam bio tužan kao kad je stigla vijest da je preminuo. Kamo sreće da i danas pjevačima rahmetli Meho bude vrijedan uzor – kaže Enver Šadinlija, vrsni poznavalac sevdalinke i narodne muzike.