Svjetski uspjeh donio mu je "probleme" na domaćem tržištu, o čemu je vrlo otvoreno govorio za Faktor. Hasković je između ostalog objasnio zašto ga posljednjih godina nije bilo u filmovima domaće produkcije, kakvo smo to društvo postali, ko drži monopol u filmskom svijetu, kakvi ljudi najbolje prolaze, kako su pojedinci dobijali pare za projekte koje nikada nisu snimili...

Razgovor smo ipak otvorili lijepim temama jer Hasković nam je prenio radosnu vijest - da nakon duže pauze i ignorantskog odnosa prema njemu, odnedavno snima film u BiH.

- Trenutno sam u procesu snimanja novog filma reditelja Ahmeda Imamovića. Riječ je o domaćem filmu. Dogodilo se da je i Ahmed dugo pravio pauzu nakon "Belvedere" filma i serije "Alija" koju je radio za TRT, pa sada uživamo u procesu. U filmu igram naslovnu ulogu i mogu reći da mi je zadovoljstvo, imponuje mi, da smo ja i Ahmed ukrstili puteve jer zaista ga izdvajam. Poseban je reditelj sa posebnom estetikom, beskrajno talentovan, u šali ga zovem "monstrum" od reditelja. Film koji snimamo je sam po sebi intrigantan, začudan, specifičan, onako globalan, univerzalan i šalje jednu divnu i jaku poruku koja je vrlo bitna u ovom vremenu u kojem živimo. Radili smo ga po fazama. Bile su potrebne neke moje fizičke transformacije u karakteru. Radili smo juni, dio jula, pa smo napravili pauzu od mjesec i po, pa smo radili sad u septembru, a ostalo nam je još neka dva dana snimanja, ali to moramo uraditi studijski pošto su potrebni specijalni efekti. Čekamo da se napravi koncept i za to i nekad možda u novembru da se i to snimi – ističe Hasković.

Radni naslov filma je "Umri prije smrti", ali Hasković vjeruje da taj naslov neće ostati...

- Znate da sam dosta radio vani, ali ovo mi je možda jedan od najposebnijih procesa jer ne čini samo ambijent da budeš zadovoljan, nego i ljudi sa kojima radiš. Predivno jedno iskustvo – govori Hasković.

Posljednje dvije godine, zbog pandemije koronavirusa, projekat koji je trebao snimati u Istanbulu je prolongiran.

- U pitanju je naučno-fantastični film, ali zbog te nesretne pandemije, već dva puta smo odlagali snimanje. U pitanju je strana produkcija, ali pojedine scene ćemo zabilježiti i u Kotoru koji izgleda kao ta jedna izmišljena država. Kotor je pun historijskih monumenata, ambijenta, manastira koji onako izgledaju začudno i mistično i odgovaraju za priču, a ostatak bi se radio u Istanbulu studijski. Bit će tu puno nekih historijskih otklona u smislu odlaska u prošlost, u budućnost... Ima nekih naznaka i za Italiju, ali o tome ćemo kad bude konkretno – pojašnjava Hasković.

Na pitanje šta misli da je uzrok ignorantskog stava prema njemu, odnosno zašto su ga domaće produkcije i reditelji zaobilazili prethodnih godina - da li je razlog što mu nisu mogli oprostiti uspjeh u svijetu ili nisu imali ulogu koja bi mu odgovarala, Hasković odgovara da je u pitanju i jedno i drugo.

- Ima i jedno i drugo. Kada pogledam sve te filmove koji su nastali u tom periodu ignorisanja, niti u jednom ne vidim sebe, nažalost. Kažem nažalost jer priče su previše lokalne, previše koncentrisane na neku estetiku kojoj ne pripadam ni svojim habitusom, pojavom, ni harizmom. To je jedna stvar, a druga stvar je naravno da ima, da se ne lažemo, ipak i tog kompleksa manje vrijednosti da se uspjeh ne prašta. Nije baš lako raditi sa čovjekom koji je radio sa rediteljima koji su broj jedan u svijetu, partneri mu bili Tilda Swinton, Sean Bean, Penelope Cruz. Naravno da se meni ne mogu prodavati jeftine priče pod neke velike priče. Ne padam na to. Pri tome po svom karakteru, iako sam odgojen, iako sam ljubazan i poštujem svakog čovjeka, nebitno iz kojeg miljea dolazi, ako je dobar čovjek i ako ima ljudske vrijednosti i karakteristike, nisam poltron, a mi u našem društvu nekako dajemo prednost poltronizmu i ljudima koji su spremni da za komadić uloge povlađuju. Ja to ne mogu – iskreno govori Hasković.

Potcrtava da živimo u društvu gdje si persona non grata ako iskreno kažeš svoje mišljenje, odnosno da ti se nešto ne sviđa.

- A to naravno intelektualno i kroz svoju profesiju argumentuješ. Dakle, ništa lično, ali to ljudi ovdje smatraju za neki negativan pojam, sujetni su i doživljavaju to lično. A mislim da se tako ne može napredovati. Ja volim kritiku. Gdje god da sam radio, uvijek sam molio i reditelje i saradnike da mi ukažu na nešto ako vide sa strane da može bolje jer to mene izgrađuje, i čini me boljim. Uvijek sam uvažavao tuđa mišljenja ako su osnovana na pravim činjenicama. Bojim se da mi nismo nikada prevazišli tu jednu barijeru koja je kamen spoticanja da se naporave velike stvari. I mislim da je do ignorantskog stava došlo i zbog mojih stavova prema kinematografiji u BiH. Vjerovatno se neki pronalaze, a ja nešto i ne marim jer smatram da mnogi ljudi koji egzistiraju 30 godina na kulturnoj sceni i sceni kinematografije, mogli su puno više da urade za nas, za mlade ljude koji smo došli iza njih. Bojim se da su bili koncentrisani na sebe, što se kosi sa onim da budeš umjetnik, da budeš širok, neko ko treba nešto da ostavi iza sebe. Jer svi smo mi ovdje prolaznici, i pitanje je samo šta ostavljamo iza sebe, da li će se ljudi iza nas okoristiti o to naše znanje, naša iskustva. Duga je to priča raznoraznih faktora i fenomena koji se održavaju ne samo u kinematografijama nego i u svim sferama, svim profesijama u BiH – mišljenja je Hasković.

Dodaje da su se još davno mogle dovesti investicije u BiH kada je u pitanju filmska umjetnost...

- Smatram da se nekada moglo više uraditi na tom planu, iskoristiti uspjehe nekih ljudi, dovući investiciju u BiH. Nije to nikakva pamet, vidio sam kako se to radi kroz rad u Danskoj i Engleskoj. Vidio sam kako se ljudi umrežavaju, vidio sam šta jedna mala Danska radi, kakav je napravila svjetski proboj, kako su se infiltrirali u Hollywood, kako su uspjeli da nametnu svoje umjetnike. Ne govorim o velikim zemljama poput Njemačke, već o jednoj maloj Danskoj koja je napravila mini Hollywood u svojoj zemlji, koja izvozi filmove, serije globalno.

Naši projekti završe na festivalima i to je to. Uredu, i to je značajno, ali ja bih volio da kinematografija podrazumijeva žanrovske filmove, ne samo autorske. Jedan sistem gdje bismo pravili trilere, horore, naučno-fantastične filmove... Možda sam ja vizionar, možda ja vidim dalje i mislim da ima potencijal, ali očigledno neki ljudi to ne vide i zadovoljavaju se nekim manjim stvarima, time da se oni okoriste od toga i da oni super žive u tom nekom svom malom začaranom krugu. Ne razmišljaju šire i kakva to dobra može donijeti njihovoj zemlji, njihovom narodu – oštro komentira Hasković.

Na pitanje ko su ti koji razmišljaju samo o vlastitoj koristi u umjetničkom svijetu, odgovara...

- Neću nikoga da imenujem, čast izuzecim, a ima divnih ljudi, ali ima i tih ljudi koji su prvi u redovima kada treba nešto komentarisati. Uzurpirali su medijski prostor i pričaju nam basne i neku demagogiju o odlasku mladih, kako mladima treba dati priliku. A onda ja vidim gdje oni imaju utjecaj jer su već 20 i više godina u strukturama gdje mogu da odlučuju. Baš oni ne daju priliku mladim ni rediteljima, ni scenaristima ni drugim osobama koje su uključene u film. Samo u mojoj klasi na Akademiji scenskih umjetnosti bilo je osam reditelja, a režija je svako dvije godine, i gdje su oni danas, je li moguće da nikome od njih nije pružena prilika, je li moguće da i dan-danas isti ljudi dobijaju grantove sa ministarstva federalnog, kantonalnog, od Fondacije za kinematografiju? Da ne govorim o mladim ljudima koji su završili prestižne akademije u svijetu, koji su se vratili i doživjeli arogantni stav, baš od istih onih koji su tu u prvim redovima da komentarišu i da nam pričaju o presjeku stanja. Ja sam umoran od te njihove demagogije, umoran sam od te neke priče populističke koja super zvuči, a djela sasvim nešto suprotno. To je jako licemjerno – naglašava Hasković.

Pojašnjava da se mora otvoreno razgovarati o svemu što koči razvoj BiH, svako iz svog ugla, da se stvarima treba baviti suštinski jer, nažalost, "u Bosni se svim bavimo formalno".

- Znamo koja se imena vrte već 25 godina, koji su profesori na Akademiji, članovi upravnog odbora, u Fondaciji, uzimali užasne količine novca, pa ti projekti nikada nisu izašli, pa to zastari, pa kao ništa. Od tog novca nekoliko mlađih reditelja je moglo napraviti filmove. Ali opet tu ima naše krivice, govorim o glumačkom pozivu. Mi smo dosta razjedinjeni, sujetni jedni među drugima, nismo se nikada zauzeli za sebe, nismo se nikada ujedinili da napravimo jednu jasnu strategiju da zaštitimo sebe, na način kako su to uradili glumci u Srbiji ili Hrvatskoj. Nismo se organizovali na nivou nekog sindikata, udruženja, nekog zakona.

Trebalo se boriti za to, međutim ljudi koji su imali prilike kada su bila neka sretnija vremena, oni su nekako pristali na komformizam da samo njima bude dobro, što je negdje i u ljudskoj prirodi, ja to razumijem, ali opet postoji jedna doza balansa u kojoj mjeri jedno s drugim treba da bude. Silne mi te nagrade dobismo, a nigdje tih investicija. Ne znam, sjajnih imamo glumaca, a nekako izbjegavaju da ih u našoj zemlji angažuju. Ovdje svi izbjegavaju ljude koji imaju jasne stavove, koji imaju integritet. A ja uvijek više cijenim ljude sa integritetom jer sam takav, nego one ljude koji su na sve strane, svaštare, koji su kameleoni, politika, danas jedna, sutra druga. On pliva onako kako će njemu u tom trenutku biti od koristi. Pa kad su jedni na vlasti, kritikuje ove druge jer mu ovi sad daju podršku. Pa kad ovi padnu, onda se okrene protiv njih jer mu drugi daju podršku, i tako igraju tu igru nekog šaha, pa vuku poteze u odnosu šta se dešava. Ja to stvarno ne bih mogao, ja nemam za to želudac i hvala dragom Bogu da nemam i ne bih se nikad mijenjao – zaključio je Hasković.