No, s juga BiH stiže nam zanimljiva priča o bračnom paru Drljević, koji su se ovom zanimanju okrenuli iz osobne potrebe.

Rođeni Mostarci Sanjin i Tajma Drljević, iako školovani za druge poslove, odlučili su otvoriti dimnjačarsku radnju "Dimnjačar Sanjo" i posvetiti se ovom zanatu, kako kaže Sanjin, sasvim slučajno.

- Imao sam problem na dimnjaku koji nisam mogao riješiti. Kupio sam neke primitivne alate i pokušao riješiti problem, ali se vraćao svakih petnaest dana. Tada sam shvatio da gradu treba dimnjačar jer ga nema. Obratio sam se Udruženju dimnjačara BiH i oni su me uputili koju školu da upišem i zanat da završim, ali i o nabavi opreme. Studij zanata trajao je tri godine i sada je Mostar dobio kvalificiranog dimnjačara - počinje svoju priču Sanjin Drljević, koji je po struci carinski tehničar.

Prema njegovim riječima, Mostarci nemaju običaj održavati dimnjake jer u gradu nije bilo dimnjačara. Međutim, ljudi polako počinju shvaćati problem i sve su više zainteresirani za njegove usluge.

- Navodno ih sada redovitije održavaju. Samo prošle godine u Mostaru je bilo više od  100 požara uzrokovanih problemom s dimnjakom i toliko intervencija vatrogasaca. Nije malo. Dimnjak može biti opasnost prije svega za ljude, ali i za njihovu imovinu - nastavlja Sanjin. Sugrađani pozitivno reagiraju na njegov izlazak na ulice, a posebno su iznenađeni kada iz vozila vadi alat.

- Ovo su najmoderniji alati na svijetu, koju koriste dimnjačari u Beču, Münchenu, Madridu... Oprema je jako skupa i košta više od 20.000 maraka. Naša kamera za snimanje dimnjaka, kada su neki problemi u pitanju, košta između 9.000 i 11.000 maraka - objašnjava mostarski dimnjačar i kaže da za ovaj posao nema interesa među mladima jer je posao težak i prljav, pa je teško naći pomoćnika.

Foto: Bljesak

Upravo iz tog razloga njegova supruga Tajma, koja je po struci magistra hemije, a s kojom ima četrnaestomjesečnog sina Bilala, odlučila je zasukati rukave i pridružiti se suprugu u dimnjačarskom poslu. Na to ju je potaknulo poznanstvo s najpoznatijom i donedavno jedinom dimnjačarkom u BiH Brčankom Dajanom Đurić.

- Isprva je sve išlo u smjeru podrške Sanjinu, ali sam se kasnije zaljubila u njega i taj posao jer posla u mojoj struci nije bilo. Odakle žena u takvom poslu? Tehnologija dimnjaka je uznapredovala i danas se nemamo potrebe penjati na krov. Svaki problem možemo riješiti iz stana, bez prašine. Nismo ograničeni vremenskim uvjetima, nije bitno koje je doba dana. Stereotipi i podjele na muške i ženske poslove više ne postoje. Dakle, muškarci su često bolji kuhari od žena, iako mi žene provodimo više vremena u kuhinji. Moji su prijatelji isprva mislili da se samo šalim, ali su s vremenom uvidjeli da sam ozbiljna i s kakvom im strašću pričam o poslu. Kada dođemo u kuću da riješimo problem, to je za nas izazov. Na kraju u taj dom unesemo toplinu i osjećamo se ispunjeno – sa smiješkom kaže Tajma Drljević.