Da odmah krenemo s jednom "činjenicom", kakvih je internet prepun. Ovaj legendarni glumac dostigao je u karijeri zvjezdani status, šale o njemu zbijaju se na svim kontinentima, ali malo ko bi se u prošlosti kladio da će od njega biti nešto. Djetinjstvo mu, da budemo blagi, nije bilo nimalo jednostavno...

Carlos Ray Norris rođen je 10.  marta 1940. u gradiću Ryan, u saveznoj američkoj državi Oklahoma. Bio je najstariji od troje djece kućanice Wilme i vojnika, mehaničara, vozača Raya. Porodica je bila siromašna i otac je većinu njegovog djetinjstva bio pijan.

Ponekad ne bi dolazio kući mjesecima, otišao bi u "izlazak" i ostavio suprugu da se brine o troje maloljetnih sinova. Ta situacija je malenom Carlosu izrazito teško padala. Zatvarao se u sebe i nije htio previše komunicirati. Kao da ga ništa nije zanimalo. Iako ga danas znamo kao akcijskog junaka, u mladosti nije pokazivao nikakvu sklonost sportovima, a ni u školi nije bio posebno dobar. Puno kasnije je priznao da je bio takav jer ga je bilo stid očevog ponašanja i porodične situacije.

Da se izvuče od svega i pobjegne od starog života, s 18 godina priključuje se američkoj vojsci kao policajac u zračnim snagama. Godinu dana ranije planirao je pobjeći od kuće i pridružiti se mornarici, ali na nagovor majke, koja je saznala za plan, pristaje završiti srednju školu prije priključivanja vojsci. Do odlaska u vojsku već je bio u braku s godinu mlađom Diannom Kay Holechek, koju je upoznao u srednjoj školi. Bila je to njegova prva ljubav. Nakon obuke u bazi Lackland, gdje stječe nadimak Chuck, šalju ga u zračnu bazu Osan u Južnoj Koreji.

Tamo Chuck pronalazi samog sebe i tu je valjda, u društvu kolega, prvi put u životu zapravo opušten. U Aziji se Chuck susreće s raznim borilačkim vještinama, na temelju kojih će kasnije ostvariti veliku karijeru. Prva "ljubav" bila mu je disciplina tang soo do.

- Jednom sam kao dijete putovao s majkom vozom u posjetu ocu koji je radio na drugom kraju države. Grupa mornara nas je u tom cijelom haosu primijetila i zaštitili su nas od svih u tom vozu. Uzeli su nas pod svoje, bili su to dobri momci, divio sam im se. Tad, u tom vozu, razvilo se moje veliko poštovanje za vojsku - zapisao je u svojoj autobiografiji Chuck.

Odlazak u Aziju za njega je, kako je rekao, bio "životna prekretnica". Razvio je nove interese, razvio se kao osoba, stekao je disciplinu koja mu je nedostajala i kojoj se nadao cijele mladosti. Iz redova vojske službeno je izašao 1962. godine, prijavio se za posao policajca u Kaliforniji, a dok je čekao odgovor, pokrenuo je školu borilačkih vještina. Sve je češće učestvovao na raznim takmičenjima, medalja je bilo sve više i više, a snovi o poslu u policiji skliznuli su u treći plan. Uostalom, to uvijek može raditi ako mu propadne ideja s borilačkim vještinama. Te 1962. godine dobio je prvo dijete, sina Mikea, sa suprugom Diannom. Iduće godine dobio je još jedno dijete, ali ne sa suprugom nego s ljubavnicom Johannom!

- Moja je sramota što Johanni nisam rekao da sam oženjen čovjek - osvrnut će se Norris kasnije na tu aferu, iz koje je dobio kćerku Dinu.

Da ima dijete s Johannom, doznat će tek 20-ak godina kasnije. Bila je to vikend-avantura, a Johanna nije htjela "smetati" Chucku i njegovoj porodici kada je postao poznat. Držala se po strani, htjela je zaštititi i sebe, i kćerku, i Chucka od haosa koji bi izbio. Kćerki je priznala ko joj je biološki otac kad je Dina napunila 16 godina, ali savjetovala joj je da ga ne kontaktira. Ipak, Dina je s 26 godina odlučila to napraviti.

- Nije mi trebao DNK test da znam da je ona moja dijete. Sve mi je bilo jasno kad sam je prvi put zagrlio, kao da je poznajem cijeli život - napisao je Chuck o prvom susretu s kćerkom, s kojom je u dobrim odnosima.

No vratimo se u prošlost. Treće dijete, ali drugo za koje je svjestan, dobio je već 1964. godine, ovaj put opet sa suprugom Diannom. Tih je godina Norris očito bio izrazito produktivan, ni naporni treninzi ni takmičenja nisu ga umarali... Na jednom od tih takmičenja upoznao je legendarnoga glumca i majstora borilačkih vještina Bruce Leeja. Poznanstvo se ubrzo razvilo u prijateljstvo, dvojac je imao gotovo identične interese, počeli su zajedno i trenirati. Lee je u to doba, zbog uloge u "The Green Hornetu", bio poznat i američkoj publici. Slavu u Aziji je već stekao, a njegove vještine sve su više počeli primjećivati u SAD-u. Norris je krajem 60-ih nešto sitno počeo "petljati" s glumom. Bile su to male, nepotpisane i nezapažene uloge, nije ga gluma ni nešto posebno privlačila.

Ipak, odlučuje prihvatiti poziv prijatelja Brucea i zajedno snimaju kultni klasik "Na zmajevom putu". U njemu Chuck tumači ulogu glavnog negativca Colta, a scene borbe Leeja i Norrisa s kraja filma jedne su od najlegendarnijih u historiji ovog žanra. Ni veliki uspjeh ovog filma nije bio dovoljan poticaj Norrisu da se potpuno posveti glumi. Trebala se u sve uključiti još jedna legenda da Chuck napokon počne više vremena provoditi pred kamerama... Historijski izvori pokazuju kako je Norris krenuo na časove glume na nagovor bivšeg učenika iz škole borilačkih vještina - Stevea McQueena!

Puno filmova je odbijao jer su bili samo nasilje bez radnje.

Prvu glavnu ulogu, barem on tako smatra, ostvario je u filmu "Good Guys Wear Black" iz 1978. godine. Snimljen s budžetom od milion dolara, zaradio je 18 miliona dolara. Već ranih 80-ih godina postao je prava zvijezda i ušao je u "mainstream". Njegove uratke nisu više gledali samo zaljubljenici u borilačke vještine, o njemu se pisalo kao o miksu Brucea Leeja i Clinta Eastwooda.

U starim člancima neki su o njemu pisali kao o "plavokosom Leeju". Chuckomanija zahvatila je Ameriku. Teksaškog rendžera, ulogu koja ga je obilježila, prvi put je glumio u filmu "Lone Wolf McQuade" iz 1983. godine.

Kritičari su tada dobro predvidjeli da ta uloga ima potencijala da "nosi'"seriju, što se i ostvarilo nekih deset godina kasnije s "Walkerom". U tom filmu iz '83. prvi put se pojavio s bradom, što mu je kasnije postalo zaštitni znak. Taman kad je interes za Norrisom krenuo kopnjeti, 2005. se na internetu pojavljuju "činjenice o Chucku Norrisu".

One polušaljive objave tipa "Chuck Norris je svoj otac", "Zmija je ugrizla Norrisa i umrla"... prvo su pisali studenti iz SAD-a s viškom vremena, ali u tim ranim danima "modernog" interneta i društvenih mreža raširile su se nevjerovatnom brzinom po cijelom svijetu. Šalu, odnosno komplimente, Norris je dobro prihvatio i na njima je počeo dobro zarađivati!