Download-ujte našu aplikaciju

20:53 / 20.03.17

Priča o "dobrim Bošnjanima" iz Novog Travnika: O pravoslavnom groblju brinu kao o svome

Nedaleko od Novog Travnika, na regionalnom putu Novi Travnik – Gornji Vakuf, nalazi se malo mjesto Lisac čiji stanovnici se uglavnom bave poljoprivredom radeći na zemlji koja daje bogate plodove dovoljne za život dostojan čovjeka.

 

U ovom kraju živi bošnjačko stanovništvo. Pored mezarja bošnjačkih porodica, nalazimo i stećke iz ranog srednjeg vijeka, nadgrobne spomenike iz osmanskog perioda, i građevine iz austro–ugarskog doba.

Prije rata u ovom mjestu je živjelo 15-ak porodica srpske nacionalnosti koji su se usljed svega što se dešavalo iselili, što je zanimljivo, tek poslije završetka rata 1996. godine. Iza njih je ostalo pravoslavno groblje sa kapelom o kojem se danas brinu mještani, Bošnjaci – muslimani.

Oni se brinu o održavanju, čisteći ga nekoliko puta godišnje. Priča o tome je zanimljiva, ima svoju historijsku, ali i ljudsku pozadinu.

Bećir Tolja, jedan od najstarijih mještana ovog kraja, u svojoj osamdeset i nekoj godini se prisjeća života, odnosa i druženja između Bošnjaka i Srba ovoga kraja.

-Nikada nije bilo problema - govori Bećir prisjećajući se kako su zajedno radili, živjeli, posjećivali se bez ikakvih problema.

Čak i za vrijeme rata su pomagali jedni drugima.

-Mnogo je mojih prijatelja sahranjeno na pravoslavnom groblju, ljudi s kojima sam zajedno radio i penziju zaradio, s kojima smo zemlju obrađivali i dijelili radost i tugu. Danas kada ih nema, naša je obaveza da brinemo o onome što je ostalo kao da je to naše. Tome nas uči i naša vjera, tradicija - priča nam Bećir.

Oni čiji su članovi porodice sahranjeni ovdje rijetko dolaze. Kada dođu, iznenade se i zahvalni su zbog onog što vide. Stanovništvo ovog kraja nije zaboravilo komšijske odnose. Ovo se prenosi i na mlađe generacije. Bećir priča da i danas, u svojoj 86. godini, rado se odaziva akcijama. Raduje ga, kaže, što i mlađe generacije žele nastaviti ovu tradiciju.

Prema njegovim riječima "to je naše bogatstvo, a i vjera nas uči, imam Ređo ef. Sarajlić nam je kaziv'o, da moramo čuvati sveta mjesta drugih, i da ih ne smijemo skrnaviti, da se moramo brinuti o njima kao o svome".

Mlađa generacija također se odaziva ovome. Harun Sarajlić, koji je prošle godine diplomirao na Prirodno – matematičkom fakultetu, nam priča da je nedavno posjetio groblje iz znatiželje. Stupio je u kontakt sa Zvjezdanom Lalićem, koji je nekada živio ovdje, a nakon rata odselio u Bijeljinu, i poslao mu slike groba njegovog oca, Trifka Lalića koji je poginuo 1987. godine i ukopan je na ovom groblju.

-Bilo je emotivno - priča Harun.

Zvjezdan je zahvalan ljudima ovoga kraja za njihovo održavanje i prisjećanje.

U suzama, priča Harun, Zvjezdan je rekao da će doći uskoro u posjetu. Harun je zainteresovan za istraživanje i najavio je da radi na projektu pisanja knjige o historiji ovoga kraja. Ovo je još jedan od dokaza da "dobri Bošnjani" nikada ne zaboravljaju svoje komšije i da su različitosti Bosne i Hercegovine njeno bogatstvo.